Marketing
Napisala sam onaj popis pet ljubavnih pjesama i od onda me progone neke nove, neke bolje, neke ljepše. Iznova. I muka mi je od toga jer bih mogla napisati još barem četiri posta u kojima bih trkeljala o tome kako su dobre i krasne i sve. Ali neću. Ne dam se ja.
Problem je u vremenu. U tome što je sunčano i sve je nekako ljetno pa se ne mogu prisliliti da zagrijem stolicu i izdržim do kraja.
Stavim budilicu da zvoni u sedam, probudim se u deset. Pa se živciram što ne stignem, onda shvatim da ništa ne mogu učiniti i prestanem se truditi. Napišem zadaću, pročitam novih nekoliko stranica iz knjige-koju-trenutno-čitam, istuširam se, operem kosu, obučem, možda složim sendvič, odem na msn i na kraju polumokre kose te prenatrpane torbe jurim na bus.
Onda u školi živim za odmore, gledam u sat i uvijek me iznova zapanji kako neki prolaze tako brzo, a neki se otegnu toliko da bih se najradije ustala i pomaknula kazaljku.
No sada smo ujutro, pa ću se valjda supjeti orgarnizirati. :D
*već vidim M kako me šiba pogledom*
Jučer smo otišle na more, a ja sam kašnjivo biće.
Stoga sam:
a) u petak dobila poruku sa temeljitom razradom i usklađenim rasporedom autobusa
b) u petak dobila poruku u kojoj me mole da ne kasnim
c) u subotu dobila podsjetnik
d) u nedjelju su mi stigla čak tri SMS-a u kojima su mi moje prijeteljice prijetećim tonom poručivale jednostavnu poruku: ako-zakasnim-ode–mi-glava.
Naravno da sam kasnila.
Lijepo sam došla u grad sat vremena prije, ali sam se morala prošetati sa curama koje su mi iz Bonavie pokrale mjesečnu zalihu gelova za tuširanje. Što je pristojno je pristojno.
Onda sam shvatila kako nemam labella.
To je delikatna situacija koja iziskuje trenutnu reakciju, najčešće, pa tako i ovaj put-trčanje u DM. Kada sam već bila tamo, shvatila sam da ne bi bilo loše kupiti i kremu za sunčanje.
Mislim da je to zbog toga što je spiker na radiju kojeg sam slušala u autobusu (ne pitajte) pričao nešto o šetetnosti UV zraka.
Tri minute sam zbunjeno stajala pred policom i pitala se kako su sve kreme od lani do ove godine uspjele poskupiti za 23 posto. Ne ide mi matematika inače, ali kada treba postotak izračunati, majstorica sam. (Roditelji mi rade u osiguravajućem društvu. :P)
Napokon sam zgrabila nešto što je mirisalo na kokos i more i trčala... do reda za blagajnu. I čekala u njemu 23 minute. Do 11:56. Bus je trebao krenuti u podne. Potaknuta vibracijom vlastite torbe koji je prouzročio mobitel čiju je zvaonjavu uzrokovala M, spustila sam orbit, labello i kremu na pod i ljutito izašla van mumljajući pritom nešto o 'lošoj kvaliteti usliuge.'
Mislim da sam ostavila dobar dojam jer je jedna žena učinila isto.
Nakon toga sam mahnito trčala po korzu, udarila ženu koja je jela hamburger (oprostite teta ako ovo čitate, nije bilo namjerno, a kečap se može skinuti i na 40° ako imate dobar deterdžent), pretrčala preko crvenog i osjećala se užasno krivo i debelo dok sam pretrčavala Most hrvatskih branitelja dižući ogromnu buku.
Na kraju sam ipak sretno stigla na bus, a stres me potaknuo na pričanje, tako da se nisam gasila do Kraljevice, na opću žalost mojih sudružica i vjernih pratiteljica u svim nevoljama.
Onda smo se iskrcale na nekoj pustopoljini *:P D&P sorry* i pjesacile jos dvadesetak minuta nizbrdo kroz neko granje, a ja sam pametnica obula balerinke.
More mi je bilo preledeno, ali sam zato fotkala čitavo vrijeme.
Ili vrijeme dok mi se nije ispraznila baterija.
Kako god.
*pojela pola kutije domaćica.
*hodala po plaži u zimskoj majici.
*niti jednom stala na govno.
*preživjela uspon (najveći fizički napor u posljednja dva mjeseca, vjerujte mi).
Otišla po mcflurry, a vani je puhalo i bilo hladno za poludjeti.
U autobusu maštala o kroasanu i Opakim Pogledom odmjeravala lika u bijeloj jakni. Izgledao je zlo. :D
I tako...
Sada sam vesela i morat ću učiti fiziku cijelo popodne. Onda više neću biti vesela.
Možda i hoću.
Za kraj pjesma. Tko je ne poslusa, zloban je i ne voli me. :(
Fala Đini.
Post je objavljen 01.05.2007. u 13:19 sati.