postoje osjećaji koji ostanu ne rečeni , doživljaji , stvari koji nas čine time kakvi jesmo , osobe ,
najviše naši roditelji svojim iskustvima utječu na nas ........ kada odu ostane toliko stvari ne izrečenima , u svakodnevnom životu nebitne a opet bite u trenutku kad završava jedan život
7 godina je dugo ali ne dovoljno duga da prestanem razmišljati o njegovim zadnjim trenucima , nije bio uspješan čovjek niti suprug iz snova , a i njegovo roditeljstvo moglo bi se tako opisat ali je velik dio mene i onog šta jesam , zadovoljna sam s time i da sad mogu birati svoga oca izabrala bi njega
..... prihvatila bi onu mogućnost da taj dan budem s njim , da mu kaže kako nije bilo važno imam tatu s odličnim poslom i velikom plačom , autom , velikom kućom , imati vikendicu na nekom prekrasnom mjestu i ostale velike i važne stvari ..... bitno je bilo imati njega sa svim vrlinama i manama , bitna su sjećanja i ponos na svoje korijene .... bitan je ovaj osjećaj i strah koji me proganja već toliko dugo da je otišao s mišlju da nije napravio ništa od svoga života , voljela bi da sam mu mogla reći koliko sam ponosna na život koji mi je dao i na sve šta nam je ostavio i žao mi je što svoju ravnicu nije vidio još jednom u životu , a tolko je žudio ,,,,,,,,,
Go to ImageShack® to Create your own Slideshow
Post je objavljen 30.04.2007. u 15:26 sati.