...neznam ni sam odakle da počmem,al su se moje nedače počele izlaziti na vidjelo,recimo negdje oko 7/8 dana u nazad.počelo je pukom igrom kako do obično i biva.došla je fucking pošiljka dobrog dopa,a ja onako u apstinenciji/traje već duže vrijeme)nisam mogao odoliti a da to nešto specijalno i dobro ne probam.bilo bi super da se to meni nije svidjelo i da roba nema smisla te da ej šečerana ili što ja znam jednostavno smeće.ne,bila je dobra i ne žalim sto sam zabrijao parče dana.(sad cooliram)al sam povrijedio osobu do koje mi je stalo.isprika nemam jer što je učinjeno je učinjeno.naeravno da ga nisam htio povrijediti,al tako je ispalo.i sasd mi vi kažite:"zar pored sebe stvarno nemam tolerantnu i osobu punu razumijevanja pored sebe.imam i toga sam svijestan,ali sam još svijesniji da toj istoj osobi može puknut film,sterat me po kratko i šta onda.izgubio sam ono što sam imao,a nemam snage za pronalazak takvih osoba,svijestan da ih je jako malo.
pravi se da nije ljut i da je sve ok.pogriješio sam pa ču ispraviti.to kaže on.a meni je dosta da ga pogledam u oči i njegovu složenu facu koja mi sama govori da nije sve u redu.pa kako bi i bilo kad sam ne samo lagao nego se i ufuravao više od sedmice,tako da postoji još sitni korak i ponovo sam navučen.a to ne želim.već kad radim i imam šanse da neku siću stavim na stranu,želim da M. i ja odemo ako niš drugo barem u razgledavanje amsterdama i vuikend u veneziji.znam da to možemo da si priuštimo.do sada je bila u kući jedna plača i vukli smo s kraja na kraj.al sad to nije tako.mrzim posao koji radim,koda mi živce,dovodi me do stanja totalne depre,al se ne predajem jer mi je cilj put.želim se maknuti malo iz ove ljepe naše.želim još vidijeti svijeta.ne želim se navlačiti ni na žuto niti bijelo.nije mi interes šljaklat cijelo ljeto za pis dopa.kako jadno i odvratno.
taj moj čovjek M.je jedna pomalo produhovljena osoba i vjerojatno zato ima toliko strpljenja samnom.to je period kad u meni prevagne ona divlja strana i ne osječam se na miru niti ispunjen ako ne učinim barem jednu maluu glupost.jest,ali ova je bila fucking velika.do sada svaka veza je obično i završavala time što se ja nisam kanio micati od droge,pošto me ona prati od moje petnaeste godine i jednostavno drugačije neznam živijeti.ali učim.polako,al napredujem.to če vam moći dokazati moj duhovni učitlj.dakle tu smo.na planeti zemlji.radi nekog klinca smo tu poslati.koja nam je zadaća neznamo,al je sigurno uračunato učenje na greškama.kad bi se držao one stare"bolje učit na tuđim greškama,bilo bi idealno,al što je to idealno.idealno je jedino to što nitko od nas neće ostati za sjeme,netko če smrt dočekat s radošću,znajući pritom da je napravio korak napred i njegova zadaća na zemlji završava,a drugi koji se boje tog svećanog čina,umiranja,ti će ili morat poradit malo duhovno na sebi ili pred smrt tražiti milijardu oprosta činjenih tu,na planetu zemlji...
Post je objavljen 29.04.2007. u 17:04 sati.