Jos kao djevojcica koja je gledala Branka Kockicu i njegovo carstvo u kom vlada drugarstvo, mastala sam da i ja odem negdje daleko gdje bih zivjela u kucici od cokolade sa prozorima od marmelade. Da, ta djecija masta je bila bezgranicna. Sanjala sam o dalekoj zemlji i neobicnom zivotu tako uvjerena da se to moze desiti i meni, curici iz malog mjesta, koje se tek ponekad moglo naci na zemljopisnoj karti. Svi ti snovi, sve zelje su rasli jace iz dana u dan kroz moje djetinjstvo. I jednog dana je dosao rat i natjerao me da se uozbiljim preko noci i trazim izvor boljeg zivota...moja majka bi rekla "trbuhom za kruhom". I u svojoj potrazi za kruhom dolutala sam u ovu veliku zemlju gdje su snovi moguci. Tako je poceo moj zivot u SAD. I sad kad sam tu poslije toliko godina pocela sam da se pitam gdje ja to ustvari pripadam. Dok i dalje nastojim "to keep in touch" sa maticom, ipak postoji neki razor, neka praznina koju nemogu da popunim. Nekako zaglavljena izmedju dva svijeta, jedan me lagano zaboravlja a drugi jos u potpunosti ne poznaje, trazim odgovor pripadnosti. Mnogo toga sa desilo odkada sam dosla u SAD, upoznala sam mnogo ljudi, prozivjela i proputovala mnogo mjesta, ostvarila djecije snove neobicnog zivota u daljini, no ipak se s vremena na vrijeme nostalgicno okrenem ka Nekad i ceznem za bezbriznim djetinjstvom. Pitam se pitam da li je bolje SAD ili Nekad???
Post je objavljen 28.04.2007. u 22:32 sati.