Blaga vatra probijaše noć u pripremnom kampu ekspedicije carstva. Ali to ne biješe jedina vatra koja je gorila. Još jedna gorjaše, vatra u srcima pravednih junaka. Svi su bili tamo: Aleksus, Ax, Velox, Gregg, Aria, Kania i pridošlica, princ Nadan, kraljev sin. Nadan i Arija bili su zabrinuti za svog oca Ferusa koji se išao suočiti s rimskim poslanikom na sjever. Nervoza i strast ispunjavahu kamp, dok se hrabri junaci pripremahu za neizbježan pohod.
- Što vam je, pa nije kao da idemo u lov na demone!- našali se Gregg
- Šuti huljo! Tko je tebe uopce zvao ovdje, beskoristan si! - zagrmi Ax.
Gregg se razljuti i skoci na Axa, te se njih dvojica pocese hrvati na zemlji. Aleksus brzo dohitri i razdvoji dvojcu gnjevnih muškaraca.
- Što vas je spopalo? Kao pas i macka ste, uvijek se svađate! Dosta! - uzvikne plemeniti paladin.
Dvojica muškaraca se još uvijek gnjevno gledaše.
- Pusti ih. Neka se pokolju. Više hrane za nas. - reče Kania sa smiješkom.
- Imaš pravo, ova životinja nije vrijedna mojeg bodeža! - mirno reče Gregg - No, nemaš mi pravo govoriti da nisam zaslužio dati svoj život za svoju domovinu te da nisam od koristi na ovom putovanju. Ja sam bio tamo...- pokaže preko Gibraltara - tamo, u pustinji. Vidio sam stvari koje nikada necu zaboraviti, užasne stvari... - spusti malo glavu na ružna sjećanja - Tamo vlada moćna Sfinga, drevni demon iz starina, gospodarica pustinje. Njezina vojska ubija sve pred sobom, vojska demona. Njezina prednost je misticnost pustinje, zato vam ja trebam, ja poznajem pustinju. - uzdahne Gregg - Poznajem ju i više nego što to moje srce priželjkuje.
Sada se družina vec smirila, svi su mirno sjedili i promotrali Gregga kako uživljeno priča, čak i Aleksus, koji je tu priču čuo već nebrojeno puta. Tišinu nakon priče prekine Aleksus
- Ljudi, naš zadatak je da ubijemo neprijatelja, a ne sebe međusobno. Sve ovisi o nama, zivoti milijuna. Imate li, recite mi, snage da to nosite na prsima? - pogleda Axa. - Ako nemate, vrijeme je da odete svojim domovima, jer nakon ovoga dana, više nema povratka. - malo zastane čekajući hoće li se itko oglasiti, a zatim nastavi - Prijatelji, čekaju nas mnoge pustolovine, opaki neprijatelji, mistična kamenja i najteži zadatak. Prijeci cemo beskrajnu pustinju, neodoljivi istok, klete gore kolijevke kulture, te brojne vojske iz najtamnijih dijelova samoga pakla. Therefore men, sleep well tonight, because I think we will have a hell of a day tomorrow.
Nastavit će se...
svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.
Post je objavljen 28.04.2007. u 17:35 sati.