dok sam neki dan listala svoj dnevnike uočila sam jednu stvar...uvijek sam si postavljala neke ciljeve...neke sam ispunila u potpunosti, neke djelomično, a jedan nikako...a to je da smršavim na svoju staru težinu....zadnjih 4 godine sam si stalno zapisivala cilj smršavjeti 10 kg...i tako čitajući shvatila sam neke pogreške....iz početka bi krenula s velikim elanom, a na kraju uopće ne bi bilo spomena o planovima prehrane ili nešto...i tako sve do ponovnog postavljanja cilja....bila sam smršavjela prošlo proljeće i to drastično, ali to je bilo zbog tragedije u životu tako da se tog dijela ne želim ni sjećati...
sad godinu dana kasnije stvari su se opet vratile u normalu, a kilaža u "ne-normalu"...
što vidim kad se pogledam u ogledalo?
ne, neću za sebe reći da sam slonica i takvo što jer se ne smatram takvom...rekla bi ovako: pa ne izgledam loše, nekima čak i zavodljivo, ali sebi osobno ne pašem u koži u kojoj se sada nalazim...ne želim biti ugodno popunjena, ne želim biti žgoljava....želim biti lijepa sebi..
možda da krenem sa pričom kako sam uopće dospjela do kilaže na kojoj sad jesam...
tj. najprije ću reći osnovne podatke. imam 173 cm, težina 70, godine 22, prijašnja težina 60-62..naravno na nju se želim vratiti...
da krenem malo o povijesti svega nagomilavanja kilograma:
sve je krenulo kad sam prekinula s dečkom...najprije sam bila jako smršavjela jer sam prekinula s dečkom i bilo je puno živciranja...u to vrijeme još sam bila vegetarijanka i kilogrami mi nikada nisu predstavljali problem jer je moj jelovnik bio sadržan od voća i povrća...ok bila sam slaba na slatko, ali ne uvijek..kad bi imala dan D jela bi samo čokoladu i ništa drugo i onda je moglo proći nekih 15 dana da ne kušam ništa od slatkoga....pms i takve stvari...imala sam užasno bolne mjesečnice pa sam obavezno 5 dana u mjesecu bila na jakim lijekovima zbog čeka mi je obično patio želudac...
osim toga što sam prekinula s dečkom i što me je to dovelo do ruba, završila sam srednju školu i upisala fakultet...slijedila je selidba u novi grad....poanta je bila što od moje generacije nitko u Zg nije upisao faks pa sam ostala sama na svom putu...poznavala sam neke ljude, ali to mi nisu bili prijatelji i često su me znali povrijediti tako da sam ih neko vrijeme i izbjegavala...
no unatoč svemu ja sam bila sretna jer sam došla ostvariti svoj san...studirati u Zagreb...kako sam samo bila puna ideja, želja, ideala...koji snovi..
sve je to palo u vodu kad sam vidjela gdje ću živjeti...šok...ne želim se ni sjećati sobe u kojoj sam živjela jer budi ružna sjećanja..koliko sam samo puta plakala u njoj...sama...bez prijatelja...daleko od doma..a ni na faksu nisu cvjetale ruže...
no nešto u vezi te sobe moram spomenuti...nije imala kuhinju, a glupa gazdarica mi je stavila rešo u kupatilo....to mi se apsolutno gadilo tako da ga nikada nisam ni upotrijebila...
navikla sam doma jesti kuhano svaki dan i naravno znam kuhati samo što tad nisam imala gdje....upisala sam se kao izvanredni student pa nisam imala iksicu da idem u sc...
živjela sam tako u stresu par mjeseci....hraneći se čevapima, sendvićima, pecivima i naravno slatkim jer više nisam imala uvjete za svoju vegetarijansku prehranu...nakon torture tom hranom kad bi pojela juhu uslijedili bi nepodnošljivi bolovi...
agonija je prestala kad sam se preselila....bar što se kuhinje tiče...novi stan je bio prekrasan...jedino što je falilo je bila svjetlost jer je bio blagi suteren, ali to mi tad nije bilo toliko važno...
u stan do mene se uselila jedna poznanica iz djetinjstva....
prvih godinu dana s njom sam prolazila apsolutne muke...
došao je 7 mjesec i ja sam bila na rubu živčanog sloma...
i nisam toliko jela koliko sam imala osjećaj da sam se sva napuhala od živaca...dodatni razlog je bio i pad godine...stvarnost me lupila u glavu...
no tad sam došla kući...normalno okruženje, ekipa, moj stari život ponovno...u roku od 20 dana skinula sam 6 kg, a da se nisam ni trudila....jednostavno su otišli...
9 mjesec-povratak u Zg....bila sam jača...uvidjela sam sve pogreške koje sam radila...odlučila se nastaviti boriti....i uspjelo mi je....
i dalje su mi falile mnoge stvari od mog života kojeg imam doma i dan danas mi fale, ali živim s tim i trudim se promijeniti situaciju...
tim putem izgubila sam dosta samopouzdanja kojeg sam prije imala...
napokon mi je krenulo na faksu pa sam bila sretna...izlazila nisam nikuda jer nisam imala s kim, to mi je jako falilo, naravno i sad...održavala sam svoju težinu, kakva god da je bila...bilo mi je važno da ne ide dalje iako je postojala želja da ju smanjim...
najveća tragedija mog života dogodila se kad je tata preminuo....
nisam jela, nisam spavala...doslovno sam se sasušila...bilo je to mučno razdoblje...
no pokosilI su me blagdani i slatko...i prežderavanje...i minimum aktivnosti...nisam bila sretna nikako,a k tome zbog svega opet je patio faks...
dovoljno sam jaka ili ojačala da krenem ponovno...s dna...ovaj put DO KRAJA....
osim ovoga želim ostvariti i druge ciljeve...promijeniti život generalno...ojačati karakter i ne dopustiti više ničemu da me slomi...
imam svo vrijeme ovoga svijeta i planiram to iskoristiti...
obično realno gledam na sve stvari...i shvaćam da je za mršavljenje potrebna volja i znati imati svoje granice...potrebno je vrijeme i trud...ali ne samo ovih 3 mjeseca, nego i dalje u životu...usvojiti taj način prehrane i naučiti se samokontroli...
ja to želim postići....
zašto ova dijeta? nisam ljubitelj mesa...nikako...volim voće, povrće, tjesteninu, salate i slatko naravno....
sviđa mi se što ne gladujem već u biti jedem više namirnica biljnog podrijetla no što bi inače pojela...osjećam se zdravo, poletno, lagano...nije mi naporna...vjerujem da ću uspjeti s njome postići svoj cilj..
kad sam već kod rasprave o dijeti mogu ponosno reći da mi je danas 5 dan...voćni dan je prošao super...jedino čime griješim je kava s mlijekom, ali kavu obožavam...no našla sam rješenje i za to...na prvi dan ću piti kavu s mlijekom i na voćni, a na drugi i treći ću piti bez mlijeka...eto...što se tiče prvih dojmova: sviđa mi se svakako...spremam si ukusna jela, ali pazim na količnu...kupila sam si i knjigu tako da sve štima...
ovaj put stvarno idem do kraja...
to je i razlog zbog kojeg želim u karakter klub...nekako osjećam podršku, a i to da nisam sama...k tome tamo se može pročitati svašta korisno...
u biti nije mi sporno vrijeme u kojem želim smršavjeti svojih 10 kilograma jer planiram i dalje provoditi taj način prehrane....naravno da bi željela da to bude do 7 mjeseca pa da na more dođem zadovoljna, ali ja ću polako pa sigurno....
što da vam kažem za kraj?
sutra je moj 6 dan dijete....veselim se....
jedini problem koji imam je što mi dolazi frendica, a kojoj se baš ne sviđa moja ideja da smršavim...rekla sam da sam na dijeti i da mi do sada odlično ide i da ne želim kršiti i da ću spremati sve po jelovniku za to...shvatila sam da bi voljela da prekršim kad je unatoč tome što sam rekla, ona rekla: pa možeš preskočiti jednom voćni dan...idemo cugati navečer...a dobro zna da je to u dijeti zabranjeno jer je i sama pokušala provoditi pa je odustala....moram ostati jaka i prestati biti pristojna po tim pitanjima....ako sam ja nju poštovala kad je ona bila na dijeti onda može i ona mene...
svakako vam javim rasplet događaja..nadam se ostati karakter....
toliko od mene za ovaj put...
priča plus:
što se tiče"prijatelja" ipak je nazvao..nešto malo kasnije no što sam napisala post...pričali smo tri sata i zaključili ništa...totalna zbunjola...zvao me je i večeras, a i sad ponovno čekam poziv je rje otišao do grada s prijateljem na cugu...
ipak vrijedi ostati kod svojih princima...
kad me nazvao bila sam sretna jer je na neki način prošao na mom testu...smijala sam se zato jer je skužio kojuigricu igram pa je popustio i nazvao...rekao je da kad mu se nije čekalo toliko dugo da ga nazovem pa je to ipaknapravio on...da je prošla ponoć i da me tad nazvao sigurno mu s eviše ne bi javila...tako sam si bila odredila...no ipak je nazvao prije ponoći...sam kaže da se je razmišljao bi li nazvao tad ili ujutro...uf za dlaku...
da malo bolje pojasnim situaciju njega i mene:
evo ovako: iz početka ga uopće nisam simpatizirala...nikako ga nisam baš imala u vidu za nekoga s kim bi brijala...onda je došao par puta kod mene doma na ručak...pa sam bila jednom kod njega na ručku kad nije bilo njegovih...pa ponovno za Uskrs...u međuvremenu smo se počeli stalno čuti mobitelom i spikati po par sati...puno smo si toga osobnog rekli u tim razgovorima...čak sam mu nabavljala broj od jedne cure koja mu se svidjela i koja je btw moja sestrična...savjetovala ga kako da ju osvoji...Hvala Bogu što me nije poslušao..naravno svojom taktikom nije ništa postigao, a moja bi ga sigurno dovela do cilja...no dobro...
no ja sam prošli vikend došla doma...odmah smo se čuli...izašli vanka...počelo se cugati...dajte zamislite niti jedno od nas ne pije juice-votku, a tu is lijedeću večer smo ih ispijali kao ludi...još sam se ja šalila kako je slatko-gorkog okusa...
no naravno te dvije večeri je alkohol učinio svoje i zabrijali smo...
hm...pisala sam već o njegovim dvosmislenim signalima...jednako je i sad...
ne zna se tko pije, a tko plaća...
nikako se ne možemo sporazumijeti što smo: prijatelji, brijači ili pak za vezu...
totalno ludilo....i to toliko da vam sad konkretno ne mogu reći o čemu se baš raspravljalo ta tri sata jer na kraju ni sama nisam znala o čemu pričamo...kome je stalo, kome nije...tko će bitipovrijeđen, a tko ljubomoran...ajme majci...luda totalno..
dogovorišmo se na kraju prespavati cijelu stvar i večeras raspraviti o tome..i trebali smo...naravno hoćemo ako ja ne zaspem pa ne čujem poziv...
no kad me večeras zvao rekao je da je bio na fešti i da je malo popio..malo smo se uhvatili teme, ali je tad morao po prijatelja pa nismo do kraja riješili...
jedna stvar je jasna...shvatih to danas....ja nisam trenutno za vezu...brijati ne možemo jer to povlači druge stvari pa ništa od toga...ako smo samo prijateljinaravno da to ne može štimati kao do sada jer kad on spomene drugu ili ja drugoga postoji opasnost od ljubomore...
ajoj....cijela komplikacija...svakako ju planiram riješiti do sutra....znači samo prijatelji...hm...
ma iskreno glupo mi je što mi neće iskreno reći bi li on vezu ili ne...možda bi ja čak i probala, ali kad se tako ponaša onda ću i ja istim tempom...
rekao mi je da sam mu pomutila sve planove koje je imao jer sam mu kao uletjela u život....da ga je strah da tu ne bude povrijeđenih, a povrijeđen sigurno neće biti on...da osjeća pritisak jer da što god da učini da ima osjećaj da me vara...ja sam bila malo popizdila na te stvari jer mi je ispalo kako momak smatra da je meni u biti puno više stalo nego njemu...heloooo?
onda sam udarila kontru:rekoh mu da ću ga riješiti tog nejgovog pritsika i nek samo reče kad?
on mi je odgovorio : znam ja tvoj način...otići ćeš i biti s bivšim...
ja sam rekla da nije bitno kako ako on to stvarno želi da ću to i napraviti...naravno nije mu se svidjela ideja...
onda sam mu rekla neka nastavi svoj život, neka se nađe i brije s tom malom ( koja ga je btw zvala i to nakon što je vidjela nas dvoje skupa u gradu...naravno ja sam joj potvrdila da je ok momak i da može s njim na kavu i da između nas nema ništa...samo susjedi...a u sebi gutala knedlu )no sad odjednom nije ona više tako važna...
nema smisla nastavljati više pisati cijeli scenarij jer ne vodi nikuda...meni to sve ide na živce..u biti, oboje isto mislimo,a previše filozofiramo...ne želim trošiti vrijeme na to...just friends...i to je to..
a ja fino do ljeta planiram mnoge stvari na sebi promjeniti na bolje i naravno naći frajera malo za faćkati se...biti zavodljiva..hraniti svoj ego...
naravno da ću vam pisati report kako to podnosi...eto sad je već kasno...vrijeme je da spalim cigaretu i grem pajkiti...
svima laku noć...kisss
Post je objavljen 27.04.2007. u 23:27 sati.