Obukla sam danas suknju do koljena i mrežaste čarape. Obukla sam cipele crne sa dugačkim, tankim petama, ... stavila bisere. Usne namazala crveno, jarko crveno, ... mirišem slatko, slađe, kao najfinije voće dalekih krajeva.
Dignula sam kosu, otkrila vrat, i stavila naušnice, one dugačke što voliš.
I dok hodam, potpetice odzvanjaju. Crno-bijele pločice smjenjuju se pod mojim nogama, a misli lutaju ... tamo, na kraj hodnika, na svilene jastuke tvojih odaja. Osjećam se tako posebno, tako zanosno, ženstveno, uz tebe osjećam se kao princeza. ... Dok hodam, ... osjećam zrak kako struji, miluje bedra ... miris mog pafrema, posvuda, razliva se stubama, a misli lutaju ... tamo na kraj hodnika. Otvorit ćeš mi vrata i prije nego pozvonim, spusti me na jastuke posipane ružama i ljubiti. Ljubiti, dodirivati, kušati ... kao najfiniju čokoladu, kao desert ... i ne znam tko će više uživati u putenim dodirima, i ne znam tko će više guštati u poljupcima i tko će koga kušati više. Tamo ... na kraju hodnika ...
Post je objavljen 27.04.2007. u 15:38 sati.