Marketing
my butterfly is gone,
now I'm alone ,
no words to write
just something among the space
________________________________________________________________________________
Zakoni snova više ne vrijede,
onaj koji drži vječnost u svojim rukama oduzeo mi je i mogućnost snivanja...
Dan se ugasio,luda glava u mislima te traži
osvjetljava svaki kutat svake sobe no nema ti traga.
Tko je ukrao šapate tihe koji spremnaali su me na počik?
Želim znati za čime bolno žudiš
Žašto u mojim snovima više ne skrivaš svoje znatiželjne poglede?
Zar si ti taj zbog kojeg mi je zabranio i sanjati?
I ne! nemoj mi ispričati još jednu priču o bezimenom dječaku izgubljenom na putevima vjetra,ovog puta neću zamrljati lice otrovnim suzama.
Dopusti mi da okusim tvoju istinu
Dopusti mi da te učinim čovjekom kakav si nekad bio.
„ja čeznem za polaganom šutnjom,želim se vratiti na mjesto gdje smo se prvi puta upoznali...“
Sve što preostaje je zahvaliti ti se na iskrenosti...ah da...takav si nekada bio– iskren i drag-Vodio si me na mjesta kojima su samo sjenke mogle koračati (učinio si nas dovoljno dobrima da prođemo tim putevima....volio si ...sjecas li se??)
Pokazao si mi sreću,mjesto na kojem se rađaju snovi a zatim se izgubi u dimenziji u kojoj i vrijeme i prostor prestaju postojati.
NE!
NE RAZUMIJEM!!
Pojeo te vlastiti mozak!!!
Sada samo sjedim sama i sve što čujem su gorke suze koje ti teku obrazima.
Skriven iza planine koja sprema sunce na počinak znam da nisi sretan i želim da se vratiš...no još ti uvijek vjerujem,vjerujem da postoji dobar razlog...
Čini se da sam izgubila bitku koju sam davno započela,Taj...koji drži pješćani sat naše sudbine me pobijedio.
Moj bezimeni dječak ostao je sam i zbunjen,
predaleko od moga srca...predaleko od zdravog razuma.
Jesam li kriva za sve ?
uh...
MRZIM GA!
Korististim strah kao izgovor za ljudsku slabost ,no više nemam snage i gubim pamet jer ne znam više što je krivo...kamo dalje?Jesam li ja ta koja je sve ovo smislila...možda je sve ovo samo u mojoj glavi...jesam li luda?
Želim ga natrag ali nisam sigurna je li to ono ispravno?
Možda je sve ovo posljedica moje nemogućnosti kontrole osjećaja
....doza ljubavi bila je prevelika za njegove vene...i iako znam da me voli ...bol ostaje...
život je ovakav kakav je i takav je zbog tebe...
takav je bez tebe
Kako nikada ne bih zaboravila njegove riječi:
„Ne mogu ti obećati da ću se promijeniti i ne mogu ti reći da te nikada neću povrijediti ....ali znaj da ću uvijek biti uz tebe...pa makar ti to i ne primetila ...uvijek sam tu „
Ovdje postojiš kao zaborav
ovdje postojiš kao dio sjećanja
bol koja ne kani otići
zakamenjena u srcu ostaje sa mnom zauvijek,
kao i ti
i muti mi pamet
preispitujem samu sebe i ludim polako
i plaćam još jednu od ljudskih slabosti koje smo nekada smatrali samo izgovorom
...ljubav ipak je ništa više no bol ....
OVO JE SAMO MALA IZMJENA JEDNOG STAROG POSTA
POZDRAV
Post je objavljen 25.04.2007. u 21:46 sati.
uh...
MRZIM GA!
Korististim strah kao izgovor za ljudsku slabost ,no više nemam snage i gubim pamet jer ne znam više što je krivo...kamo dalje?Jesam li ja ta koja je sve ovo smislila...možda je sve ovo samo u mojoj glavi...jesam li luda?
Želim ga natrag ali nisam sigurna je li to ono ispravno?
Možda je sve ovo posljedica moje nemogućnosti kontrole osjećaja
....doza ljubavi bila je prevelika za njegove vene...i iako znam da me voli ...bol ostaje...
život je ovakav kakav je i takav je zbog tebe...
takav je bez tebe
Kako nikada ne bih zaboravila njegove riječi:
„Ne mogu ti obećati da ću se promijeniti i ne mogu ti reći da te nikada neću povrijediti ....ali znaj da ću uvijek biti uz tebe...pa makar ti to i ne primetila ...uvijek sam tu „
Ovdje postojiš kao zaborav
ovdje postojiš kao dio sjećanja
bol koja ne kani otići
zakamenjena u srcu ostaje sa mnom zauvijek,
kao i ti
i muti mi pamet
preispitujem samu sebe i ludim polako
i plaćam još jednu od ljudskih slabosti koje smo nekada smatrali samo izgovorom
...ljubav ipak je ništa više no bol ....
OVO JE SAMO MALA IZMJENA JEDNOG STAROG POSTA
POZDRAV
Post je objavljen 25.04.2007. u 21:46 sati.