Marketing
S mirisom kave i okusom strasti
Ideja je došla nenadano, otprilike ovako: «može jedna priča meni u posvetu?
nema ništa bolje od toga da započne dok kuham kavu, a on me nježno primi iza leđa, polako...ljubimo se, ljubi me... posebno to; ljubi me... i to svuda 
a onda sve kako slijedi... prvo nježno, polako... onda mi ruke položi čvršće pod zadnjicu i podigne me naglo i tako ples postane silovit...
u malenom stanu prijateljice, dvoje koji se dugo, dugo nisu osjetili ”
A Sandee je rekla: “Nazovimo stvari pravim imenom” , shvatila sam to kao da je vrijeme da keks bude keks, a sex sex
Danas vam serviram kavu bez keksa, uz dodatak čistog sexa
Jutro je! Rano i sneno, još uvijek u spavačici, bosonoga, kuham nam kavu. Drago mi je da si sinoć došao, znaš da kod mene uvijek imaš mirnu luku, znaš da je moj dom i tvoj dom … znaš, ili ipak ne, još uvijek te volim. Jesi li to uopće ikada saznao ili si moju ljubav doživljavao kao nesebično prijateljstvo?!
Lijepo te vidjeti opet, lijepo te gledati dok spavaš, slušati tvoje disanje … Koncentriram se na kavu, ne želim da iskipi, al misli mi lutaju, odlaze k tebi, u tvoju postelju …
Tiho, sasvim tiho, bešumno, prilaziš mi s leđa … gledam u kavu, dok misli čeznu, uzdišu … Primaš me za struk, čvrsto, snažno … Bože, jesi li to zaista ti? – pitam se. Obraz naslanjaš na moj vrat … nježno, sasvim nježno poput lahora, ljubiš ga … koža se naježila od ugode … tako si nestvaran.
Snažnim i grubim rukama penješ se duž leđa, želiš da zaista osjetim tvoj dodir, da shvatim a si tu, zaista tu. Stišćeš mi ramena, u trenutku okrećeš … poljubit ćeš me. Zastaješ kao da provjeravaš želim li. To je samo centimetar, centimetar koji na dijeli, razdvaja. Rastvorenih usana gledaš u moje, gledaš i ostavljaš me da čekam. Koliko još … čekam te sve ove godine, gotovo pola života … ne želim više. Želim te okusiti, sad i odmah, ovdje.
Usne se spajaju, sramežljivo, jedva osjetno, a onda sve hrabrije, sve slobodnije. Ljubiš me za sve ove godine, ljubiš me za svaki dan čekanja, za prijateljstvo, za dobre i loše trenutke. Ljubiš me i ne prestaješ, dlanovima stišćeš lice. Ne boj se, neću i pobjeći. Kad bi samo znao koliko puta sam o ovome maštala, zamišljala, sanjarila … Ljubiš mi usne, obraze, prvo jedan, zatim drugi, ljubiš mi čelo, bradu, kapke … Jedan po jedan, poljupci padaju kao latice, meki i nježni, ljubavni, sočni, požudni. Ljubiš mi lice, ljubiš moj vrat, ljubiš mi ramena, gole ruke, ljubiš mi stopala, zemlju po kojoj hodam, ljubiš me kao ženu, kao voljenu, ljubiš me.
I uopće ne znam kad sam ostala bez spavačice, i uopće ne znam kamo su nestale tvoje bokserice, i uopće ne znam kako se sve ovo dogodili … niti ne želim znati. Ljubi me još, ljubi me snažno, prođi jezikom mojim usnama, gricni mi uho, poliži vrat. Uzdahni tiho, reci da me želiš … Ruke mi čvrsto polažeš na zadnjicu, podižeš me naglo, a onda spuštaš lagano, sasvim lagano. Rastvaram se poput cvijeta i primam te, polako, plitko, pa sve dublje, sve čvršće, sve žešće, započinje ples, naš ples.
Spuštaš me i dižeš, nabijaš bez milosti, kao da nisam tvoja, kao da želiš ispucati svu strast prikupljanu godinama. Spuštaš me i dižeš, čvrsto, snažno i opet, i opet, i još. Stišćem tvoja ramena, stišćem svoje grudi. Ruke su ti čvrste, snažne, mogu još, mogu još žešće, mogu još, kao na ljuljačci, gore i dolje, dolje i gore, i još, i još.
Ševi me, ševi me, ševi me još, još žešće, još čvršće, ševi me još, još, još, dublje, još. Uzdišem, uzdišeš, stenjem, senješ, vrištim, svršavam, svršavamo oboje. Tako je divo što te mogu čuti, tako je divno što si glasan, svršavam, svršavaš, svršavaš ... Puniš me, mlaz; topao i ljepljiv ispunjavam me, puniš me, a ja i dalje uzdišem. Uzdišem i ne prestajem.
Strast na usnama, miris pržene kave u zraku, odavno je iskipjela, al kao da je važno, kao da je bitno. Ševiš me i puniš … tako nestvarno.
Post je objavljen 26.04.2007. u 08:09 sati.