Naglo. Iznenada; neočekivano.
U jednoj noći postao mi je stran. Nepristupačan… Dalek. Gledala sam ga i tražila obrise čovjeka kojeg sam poznavala. Ali njemu ni traga… To nije bio moj anđeo.
Vjerovala sam u nešto čega nije bilo… Vjerovala sam u sposobnost procjene. U istinu. U povjerenje. Vjerovala sam previše. Možda čak i naivno.
Puklo je tamo gdje sam mislila da smo najjači.
Obećala sam si da neću nikome pričati. I to obećanje stoji; nitko ne zna sve. Niti će znati. Ne želim se nositi s onim dobroznanim pogledima sažaljenja, riječima podrške. Nisam slaba i to je zadnje što mi treba. On je bio moj anđeo. Moja intima. I želim da se to poštuje; zato na pitanja odgovaram šutnjom. Bila je to njegova odluka i neka na tome i ostane. Možda je tako i najbolje. Dobra je osoba i divan prijatelj. Nemam grubih riječi za njega..
Post je objavljen 25.04.2007. u 00:53 sati.