Marketing
različiti,a isti...
Dosta toga me okupiralo ovih dana,ali ništa od toga neće biti tema današnjeg posta...Danas želim pisati o jednom dječaku koji stanuje u mojem ulazu. Gotovo svakodnevno me pozdravlja najnevinijim osmjehom koji sam ikad vidjela i najiskrenijim zagrljajem koji sam ikad dobila.
Ima svega 5 godina i boluje od Dawnovog sindroma.
Ono što je nevjerojatno,to je da najdublje životne istine nalazimo na mjestima gdje ih najmanje očekujemo.
Poznanstvo s mališanom otkrilo mi je jednu staru dušu koja se odmara u svijetu bezuvjetne ljubavi...koju daje bez pitanja i bez očekivanja...
Pogled koji me prati i kada ode,nježan je podsjetnik da u svakoj svijesti,kakva god ona bila,jedna stvar preživljava....ljubav.
Kada se maknu ograničenja ega i kada se um svede na jednostavan „stroj“,jasno kao dan ostane samo ona glavna pokretačka sila svih nas...ljubav.
Jasno mi je da mališan nikad neće shvatiti većinu stvari koja ga okružuje...Između nas će ostati jaz različitog shvaćanja stvarnosti,ali povezivat će nas ona glavna pokretačka sila... Na kraju svega,ostaje činjenica...koliko god se činili različiti,u dubini duše - potpuno smo isti...
Post je objavljen 24.04.2007. u 19:52 sati.