«Ako upreš prstom u svoju zvijezdu, umreš.» I prije nego je dovršila rečenicu, moja je ruka poletjela, prstom uperenim prema zvijezdama nad nama. «Budalo, nemoj to raditi» skočila je i privila moju ruku k svome srcu, čvrsto je stisnuvši. « Rekla sam nemoj. Šašavac jedan, zašto to radiš?» zabrinuto je upitala. «Jer je zazvučalo tako romantično...slučajno pogodim svoju zvijezdu i padnem ti pred noge» prozborio sam kroz smješak. «Jaka ti romantika. Radije me zagrli i poljubi tu pod noćnim nebom. Realnije je i jednako romantično» stisnula se uz mene, ugnijezdivši se u mom zagrljaju. «Želim da mi život bude prekrasan, ne realističan» izgovorio sam tiho, više za sebe nego za nju, pogleda uprtog u tamu. I zvijezde.
Post je objavljen 24.04.2007. u 09:41 sati.