Dobila sam zadatak od Fizikalca. Iznenadio me i zatekao. Ne znam bih li drugi puta baš ove pjesma izabrala, ali ove su mi onak, na prvu notu, pale na pamet. A ima ih još. Neke su kao linkovi na prošle događaje, ili ljude koji su mi na neki način bili važni ( ili i ostali važni) u mom životu. Pet je malo, ali, ak se mora, ovo su mojih pet...
Bora Čorba –Kad hodaš… ne znam točno zašto. Mislim, znam, ali teško mi je to riječima opisati. Kad je slušam, kad je pjevušim, ima ono nešto. Uglavnom, malo je inatljiva, a i sama sam takva, ponekad. Ne prečesto, ali me pukne.
tu možete poslušati
Jura Stublić&Film- Mi nismo sami… gotovo ista stvar kao sa brojem jedan. Podsjeća me na Silbu, a to je otok koji volim. I na koji ću se jednom vratiti.
ahh
Ibrica Jusić- Jubi sam vašu 'ćer… ta je u stvari dosta tužna, ali me ne rastužuje, nego me asocira na neke davne studentske dane i mog tadašnjeg dečka, a sadašnjeg muža… to mi je svirao ko uspavanku
ovo su samo riječi pjesme, ne nađoh glazbu
Ella, Dario Plevnik i Slavonske Lole – Široke duše..eh, to je moja, slavonska..i baš me ponese, raspameti. Ak je slušam u autu, raspalim po gasu, pojačam do daske… već i djeca znaju, pa kažu, mama, sad će «ona tvoja»
široke duše slavonske
Đorđe Balašević – kompletno, kao autor, tekstopisac, glazbenik… gotovo sve njegove pjesme znam, baš svaki stih ( ko i dotična Mirka, jel…). I ne mogu izdvojiti ni jednu pjesmu, jednostavno, ne mogu se odlučiti, mada su mi čak i draže neke manje poznate i razvikane, kao «Lunjo», npr.
jeste li je ikad prije čuli?