Jutro... Kako je lijepo probuditi se i vidjeti da se sve smije oko tebe.
Nebo, sunce, oblaci, trava, cvijece...divan je osjecaj...
kada vjetar miluje tvoju kosu, kad suncevi zraci miluju ti lice...
kad trava miluje tvoja gola stopala.
I sve to mozesh osjetiti kad si sretan, kad volis.
Tada uzivas u svakoj sitnici, svaka sitnica postaje vazna.
Tad nam se male stvari ucine velikim, jer ispunjuju svaki djelic naseg srca.
Moje srce je konacno ispunjeno. Sretna sam.
Zena koja je patila za izgubljenom ljubavi vise ne postoji.
TI! Ti si potisnuo moj najveci bol, izbrisao ga kao gumicom.
Nisam vjerovala da cu opet moci da volim, onako snazno, istinski.
Samo je bilo dovoljno cuti tvoj glas da shvatim: opet onaj osjecaj,
signal da mogu da zavolim.
Mislila sam, vise se taj osjecaj nece pojaviti...da nikad vise necu moci da volim...
Ali, dosao si ti, i probudio isti taj drhtaj, to klecanje u koljenima.
Znala sam da je to bio nagovjestaj da treba ponovo da pokusam,
da se ne bojim opet voljeti.
To je bio siguran znak... Znak da cu opet zavoljeti.
I da, desilo se to. Zavoljela sam te. Zavoljela sam te jace i snaznije,
jer ovaj put sam i ja bila voljena.I jos uvijek sam.
Divno je biti voljen, osjecati se sigurno u necijem narucju.
Ljubav cini cuda, sad to znam.
Samo treba shvatiti PRAVI smisao ljubavi...treba OSJETITI sta znaci voljeti.
Tad ce to trajati i trajati...
Tacno je kad kazu: sve jednom prodje.
Ali uvijek treba uzivati u onome sto traje.
Ne treba previse razmisljati, vec prepustiti se emocijama da te vode.
Ali ne treba dozvoliti da srce iskljuci razum,
jer ako samo srce ima kontrolu...to nije ljubav.
Ljubav je voljeti srcem, a razum nam pomaze da shvatimo da nije sve ruzicasto.
Ljubav nije kada se dvoje vole do neba,
kada sve oko njih nema nikakve mane. Ne, to nije ljubav.
Ljubav je kada uz sve vrline i sve mane nekog volis,
kada prihvatas osobu onakvu kakva jest i volis je uprkos svemu.
Ljubav su suze i smijeh, radost i tuga, uspijeh i poraz...
Sve to cini ljubav ako uz sve to postoji osoba koja ce biti tvoj oslonac,
tvoja snaga, tvoja podrska, tvoje rame za plakanje,
tvoja nada i tvoj smisao za zivot.
Dijeliti s voljenom osobom i dobro i zlo, to se zove ljubav.
Ja sam je nasla. Gdje? U TEBI! U tvojim lijepim ocima koje me pogledom miluju.
U tvom osmjehu koji me ljepsom cini.
U tvom glasu koji je najljepsa muzika za moje usi.
U tvojoj sreci koju osjetim kad ti cujem glas...
Hvala ti sto postojis...Hvala ti sto si moj.
Hvala sto si moj zivot ucinio ljepsim i ispunio ga,
jer on bez tebe ljubavi nema smisla.
Post je objavljen 01.05.2007. u 07:51 sati.