Dan bijaše mračan kao i uvijek. Otkada vješci uzimaju duše svijetlost svijeta blijedi. Bogovi slabe, a demon jača. Ono malo nade koje je preostalo nalazi se u Alhambri u Španjolskoj. Narodi Zlatnog zmaja okupiše se na vijećanju kako bi odlučili što i kamo dalje. Dvorana bijaše skromna, građena od bijelog kamena. Tridesetero ljudi okupiše se u dvorani. Četvorica sjednu na povišene stolice, a ostali se odmaknu u krug kako bi Ferus kročio do Velike Četvorke.
- Mir, molim! Okupili smo se danas na direktan saziv kralja Ferusa stoga mu odmah prepuštam riječ.- kazao je najstariji od četvorice. Dvoranom je vladala tišina. Ferus, zaogrnut plaštom, okrene se prema ostalima. Tada odgrne plašt i iz njega ispadoše dvije glave. Začuje se žamor. - Mir! - stišavao je starac.- Feruse, objasni se!
- Ovo su glave majke i kćeri! Nađene su bez udova i rebara u Sahari! Tamo gdje seže Periserusovo zlo! Još je stotinu takvih masovnih grobnica kao što je bila ova u kojoj su nesretnice nađene... - srčano je vikao Ferus. - Ljudi, dosta je bilo kukavičluka i gledanja strave koje nam vješci priuštuju! Sakriveni ovdje drhtimo od straha da će vojske doći do nas i čekamo smrt! Moramo se boriti!!!
Ima pravo! - progovori paladin Alexus. - Ovo predugo traje! Mi smo jedini ostali! Jedini s dušama!
- Smiri se, prijatelju. Govoriš ludosti. - izađe vijećnik Pakar. - Mi se ne možemo suprostaviti tami ni da hoćemo. Prejaka je za nas... - Nije jaka vec si ti kukavica! - prekine ga barbar Ax.
- Ti se ne javljaj životinjo. - odgovori vijećnik. Ax uto izvadi sjekiru i krene prema Pakarovoj glavi. - Stoj Ax! - vikne kralj. - Zar cemo im olakšati posao ako se međusobno pokoljemo? Ax spusti oružje.
- Cijenjena četvorko manja jedinica vojnika krenula je iz Rima prema nama. - reče kralj.
- Gotovi smo! Oh BOGOVI! - počnu uzvici.
- Ali mi ćemo ih dočekati. Nekako slutim da su došli pregovarati. A ako ne onda ce biti opasno. No došlo je vrijeme za rat! I borit ćemo se za Čistoću ovoga svijeta! - ohrabrivao je kralj.
- Čini se da je rat neizbježan. - reče četvorka. - No još cemo razmotriti da li da posaljemo vojsku.
Kralj se zahvali iako pomalo razocaran ovakvom reakcijom vijeca.- Dođi Alexuse.
Ovaj priđe. - Ovakav je plan. Skupi 7 najjacih i najspretnijih ratnika koji ce krenuti prema Egiptu. Moramo unistiti vješce jer su oni iza svega. Moja kcer i sin vec su pristali ici.
- Dobro kralju, a vi? - upita Alexus.
- I am going north to meet our unwelcomed guests...
Nastavit ce se...
svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.
Post je objavljen 23.04.2007. u 16:37 sati.