Evo nekidan mi je pala na pamet jedna tema za post al nisam nikako imala vrimena da ga natipkam. Malo sam se uvatila učenja, tj ono je mene uvatilo pa nisam bila po kompjuteru.
Dana 22. lipnja 2005. godine u Zagrebu bila sam na nezaboravnom koncertu Bijelog Dugmeta. To je bio neopisiv i neponovljiv događaj. Uz to taj koncert je napunio pa i prepunio čitav stadion «Maksimir». Na samom stadionu bilo je, mislim 60-ak tisuća ljudi koji su imali sriću i uvatili svoje misto unutar stadiona. A virovali ili ne još je najmanje 10 tisuća ostalo ispred koji nisu mogli ući.
Ja i ekipa došli smo na Maksimir čak 3 ure prije samog početka da uvatimo dobru poziciju. Tramvaji su bili krcati, na ulicama mase ljudi, a na stadionu ludnica. Te 3 ure kuvali smo se i dosađivali sideći na travi i čekajući početak. I napokon, negdi prije 22 sata legende su stupile na scenu i svirka je započela. Prvi je nastupio Alen, pa Tifa, pa Bebek i na kraju sva trojica naizmjence. Pisme Lipe cvatu, Ajmo u planine, Đurđevdan…bile su vrhunac večeri.
I da napomenem kad je Tifa pivao pismu Padaju zvijezde na nebu je grmio vatromet. To je bilo stvarno nešto neopisivo. Nakon koncerta koji je završio negdi posli ponoć još smo nekih uru vrimena izlazili sa stadiona. Šta da vam kažem, taj događaj nikad neću zaboravit, a i sumnjam da će se ponovit.
Bez obzira šta drugi mislili o Dugmetu, ja se slažem sa onim da je to najveći i kako kažu stariji, najpopularniji rock bend bivše Jugoslavije. Stvarno svaka im čast…
Evo za kraj jedna od meni najdražih pisama…
Evo, zaklecu se
Nosite ovu pjesmu zadnji
Put u jednu ulicu
Kraj rijeke
Zauvijek zabranjenu
Samo za moje korake
Kada bi neko granu masline
Na jedna vrata odnio
Vrata sto sam zauvijek davno,
Davno zatvorio
Evo, zaklecu se ja pred svima
Svim na svijetu i svime sto imam
Da je nikad nisam htio
Da je nisam volio i da ne bolujem
Pred svima se zaklinjem
Pred svima,
Al' pred Bogom ne smijem
Pjesma uvijek mirise
Na uspomene, recite
Joj tako ako pita za mene
Kada bi neko granu masline
Na jedna vrata odnio
Vrata sto sam zauvijek davno,
Davno zatvorio
Evo, zaklecu se ja pred svima
Svim na svijetu i svime sto imam
Da je nikad nisam htio
Da je nisam volio i da ne bolujem
Pred svima se zaklinjem
Pred svima,
Al' pred Bogom ne smijem
Pjesma uvijek mirise
Na uspomene, recite
Joj tako ako pita za mene
Nosite ovu pjesmu zadnji
Put u jednu ulicu
Kraj rijeke
Zauvijek zabranjenu
Samo za moje korake
Zauvijek zabranjenu samo
Za moje korake
Zauvijek zabranjenu samo
Za moje korake
Zauvijek zabranjenu
Post je objavljen 22.04.2007. u 18:46 sati.