isti smo,
shvatila sam to, jesmo,
baš poput leptira smo,
stvoreni da boju ljubavi nađemo,
jer ako ljubavi nemamo,
u tuzi umiremo...
naš dan je duži,
nego što leptirov jest,
on u jednom danu očara nekog,
svojim bojama i letom,
privije se uz suđenog,
i izdahne s ljubavlju i srećom...
možda mi ne vidimo boje,
vjerojatno ta osoba pored nas leti,
a mi smo previše slijepi,
zato i jest naši dani duži,
jer boja ljubav se ne vidi,
ona se osjeti...
no jednu razliku imamo,
mi letjet ne možemo,
naša krila su skrivena ili oduzeta,
ali u mislima letjet možemo,
tamo gdje nema ni vremena ni prostora,
možemo se naći s osobom koja nam je suđena...
ali opet poput leptira smo,
vječno tražimo osobu kojoj poletjet želimo,
kojoj želimo boju ljubavi svoju pružiti,
želimo je pored sebe osjetiti,
zagrliti je,
i s njom u ljubavi i sreći izdahnuti...
isti smo,
baš poput leptira smo,
stvoreni da boju ljubavi nađemo,
jer ako ljubavi nemamo,
u tuzi umiremo...
Post je objavljen 22.04.2007. u 13:34 sati.