Sjećam se onog relativno tmurnog zimskog dana, krajem jedanaestog mjeseca, kada sam čekala s Njom na klupi ispred Tvoje škole da dođeš. Tada to nisam znala, ali tipično za Tvoj karakter, nisi došao.
Sjećaš se? Ponovno sam vidjela onog lika koji je sličio Sidu Viciousu kojeg smo srele za Tvoj rođendan u McDonald's-u. Iako tvrdiš da to nije On, uvjerena sam da je to osoba s kojom sada sjediš u školskoj klupi. :P
Sjećam se i one tople zimske večeri, par dana poslije mog rođendana, kada su došli ispred bolnice na Dubovcu. Sjećam se Njega, visokog dečka crne kose i zbunjene face. Kako sam tada mogla znati da će mi taj dan promijeniti život? Nikako. Iako još uvijek, negdje duboko u sebi plačem i ne mogu kreuti dalje, sretna sam osoba koja si pokušava dati još jednu priliku.
Sjećam se Nove godine. Onih telefonskih razgovora koji nisu vodili ničemu. Želje pijane osobe. Heh. Ostvarile su ti se. ...Prošla su negdje tri mjeseca od Nove godine. Bio je rođendan male N. i poslije Grabrika, završili smo u parku ispred Edisona. Od tada, svake subote smo sjedili tamo, stara ekipa, koja se nakon svega nije razišla.
Početkom proljeća, iza nas je bilo puno toga. Tada sam već bila sretno nesretna. Uslijedili su odlasci u skate park ili kulu na Korani kod slapa. Sijećam se tih toplih proljetnih noći. Sjećam se Tebe, tada nisi znao što želiš. Nesigurnost sam ti vidjela u očima. Bilo je tako očito. Bio si nesiguran u sebe, iako to možda ne želiš priznati, a meni je dugo trebalo da ti to kažem.
Sjećam se koncerta na igralištu u šancu kod Croate. One svađe, tada sam znala da ću dobiti ono što sam tražila. Ono priznanje koje si tako vješto poricao, ali meni su bile dovoljne riječi jednog čovjeka da ti ne vjerujem. Ni tebi, ni drugima koji su bili na tvojoj strani. Vjeruj, ta igra mi je bila najbolja. Bila sam ponosna na sebe jer sam mogla reći drugima da su bili u krivu.
Sjećam se onog vručeg ljetnog dana, bili smo kod Zida. I još uvijek ne znam zašto si tako dugo odugovlačio i izbjegavao onaj razgovor. Da, i tu je kraj.
To ljeto mi je bilo zbilja najgore, iako sam ga, moglo bi se reći, dobro provela. Sjećam se kada si me nazvala i priopčila mi najnovije vijesti iz Karlovca. Tada sam bila čvrsto uvjerena da je gotovo. Opet sam bila na početku.
I to ljeto, kao i sva do sada, završilo je Onim festivalom ili nazovite to kako hoćete. Krenula sam dalje. U moj život ušli su novi ljudi, novi događaji. Počela je škola, nova sredina.
Sjećam se one večeri u parku. Ne znam što sam trebala očekivati. Novi početak nakon dugo vremena?? Ne znam. Opet ona moja naivna ljubav prema tebi. Kada će nestati?
Cijela priča završava mojim riječima. Konačno sam ti rekla ono što sam ti odavno trebala reči, i to je bila ona kap koja je prelila čašu.
Nisam više ista, a vidim i Ti si se promijenio. Dobio si ono što si tako dugo želio. Ako te to učinilo sretnim, sretna sam zbog Tebe. I dalje ću te voljeti onakvog kakvog te pamtim.
Post je objavljen 22.04.2007. u 15:23 sati.