Prvi put kad proplačeš
Pogled ti prisvoji nebo
Prvi put zemlju dotakneš
I shvatiš što bi treb'o
Kad ti vjetar ime prozbori
Prvi put kad osjetiš
Tražiš svijet da uspori
I ljubavi se podariš
Zore oslikaš snovima
Želje tada pobjeđuješ
Uz neobrano cvijeće u poljima
Boga za još ubjeđuješ
A onda ruke osjete mač
I preuski postanu hodnici
Počneš druge tjerati u plač
Noću te prate povici
Počneš živjeti za juče
U kosti se uvuče strah
Znakovi vremena dušu muče
Snovi se pretvore u prah
Prvi put vidiš da stariš
Tvoja zvjezda počne gubiti sjaj
Želiš ostati, a ipak odlaziš
Shvaćaš da svemu dođe kraj
Post je objavljen 19.04.2007. u 20:27 sati.