Marketing
Kiseli gumeni bomboni
Dok sam kupovala kisele gumene bombone kako bih utišala Napadnu Pohotu Za Hranom od Kravljeg Ludila u dućančiću u Alsageru pomislila sam (podsjetila me bol u desnom ramenu) kako bi bilo prikladno riješiti se željeznog sidra u obliku kovanica koje mi lutaju po torbi. Pristojno, i posve besmisleno, zatreptala sam prema prodavačici: Mogu li vam platiti sitnim novcem? Kao da sam očekivala da mi kaže: Ah, pa ne, nikako, u ovom kiosku prihvaćamo samo novčanice od 500 funti. Kako sam istresala te bakrenjake i ostalu novčanu gamad po pultu, iskočio je i jedan euro. Teta iza pulta uprla je prstom u osamljeni euro u društvu penija i funti i rekla: This is not real, chicken. I don’t know what this is. Ne znam ni ja, teta, neki ljudi to zovu novac, čak i ako nisu funte, ma koliko to nevjerojatno zvučalo. Ali da, slažem se... this is not real.
Mark Constantine, tip koji vodi Lush (onu firmu čiji sapuni izgledaju jestivo) odlučio je donirati po 1 000 funti (ukupno 100 000 funti) raznim humanitarnim i aktivističkim organizacijama. Ovako objašnjava pravi razlog zašto je novac dao sitnim grupama:
”If you are going to give money away you might as well give it to someone who’s going to do something stupid with it.” Favoriti među grupama su mu Čovjek Sardina, koji putuje zemljom upućujući na probleme zagađenja ispušnim plinovima, ili Guerrila Vrtlari, koji usred noći sade cvijeće oko prometnica. U Lushu se sad prodaje i Charity Pot, losion za ruke, čiji prihod od prodaje ide takvim malim aktivističkim grupama.
”When you think about it, you think how much mischief you can do with a thousand here, a thousand there, it’s great. If we get a million out of the Charity Pot, we could create absolute chaos.”
My kind of guy. Odmah sam pohitala po losion za ruke Charity Pot.
Kategorija: novac.
Post je objavljen 18.04.2007. u 23:55 sati.