Tu noć je Phil shvatio da mu je žena odglumila orgazam. Osjećao se smoždeno.
U tom šugavom razdoblju kroz koji je prolazio, samo mu je ta spoznaja nedostajala. Umjesto da spava i odmara se za sljedeći naporan dan na poslu (kojeg je, usput, mrzio cijelim svojim bićem), on je noć provodio silujući svoj mozak. Uzalud. Ona mu je odglumila orgazam.
Nadao se da griješi, što bi mu Ona i potvrdila (uz, naravno, obilje epiteta kao npr. lud ili paranoičan).
Šutnja je zlato , ponavljao je, međutim, u sebi.
Ona je spavala, okrenuta prema njemu leđima, potpuno skrivena. Kao da nije tu. Sve češći izlasci sa prijateljicama, sve rijeđi zaljubljeni pogledi.
"Probudi se, poslušaj me, puštam te da odeš. Uzmi natrag svoju slobodu. Mene pusti u kurac...."
- umjesto toga, samo je uzdahnuo. Kao da zaključuje svu svoju sjebanost. Jer, kada bi počeo, nasrao bi joj, napokon, sve i svašta. Toliko nepodržavanja, toliko prečesto naglašenih različitosti.
Sve teže mu se bilo hrvati sa mislima... Bilo je tu svega, od: gotovo je, šta me briga, nismo oženjeni, nemamo dijete, do: bez nje ću uvenuti, ona je žena mog života; pa od: kad smo, ono, koračali plažom prema beskraju, pijani i veseli , do: koji mi je kurac sve ovo trebalo, umjesto da položim koji ispit i uživam u studentskom životu, ja se valjam u kaljuži besmisla i pitam se gdje ću sutra, ako prekinem s Njom, bez novaca i stana.
Pitao se Phil, još koješta.
Ipak, u jedno je bio siguran: klinki/konobarici s kojom je, koji dan ranije, ostao u zaključanom restoranu, pružio je mnogo više nego Njoj tu večer. A Nju je zaista volio.
Ona mu je odglumila orgazam.
Post je objavljen 18.04.2007. u 11:51 sati.