Nisam nikad kužila onu priču da je važno koji auto voziš jer se cure pale na dobre aute. To bi značilo da su cure praktična stvorenja, a nisu, vjerujte mi.
Neki dan sam se zadržala povodom službeno-neslužbenih obaveza na sjevernom dijelu Trešnjevke do negdje 1 ujutro. I krenula ekipa kući, jedan auto, a svi žive na skroz drugom dijelu grada u odnosu na mene. Krenem ja fino pješke prema Ciboni i stalno si mislim kako je to krasno kad se ne nađe niti jedan džentlmen da te otprati na stanicu i pričeka tramvaj. Nije me, na sreću, progutao mrak, a budući da su se oko Cibone nalazili samo neki čudni tipovi produžila sam još jednu stanicu pješke, a sve samo da bih srela još čudnih tipova. Tramvaj sam čekala dugo, dugo... I konačno je došao autobus. E kad se tramvaji pretvore u autobuse već je zaista kasno.
U busu sam vidjela kolegu s faksa u ženskom društvu i već sam se spremila pozdraviti ga (u mukloj noći nikog poznatog pa me obradovalo lice koje mogu nekamo svrstati), a on me ne ferma ni 5%. Moram primijetiti da to i nije bilo loše jer sam s nerazumijevanjem preselila u drugi dio busa i uhvatila mjesto za sjedenje...
Uglavnom, da ne duljim previše: još od srednje škole imala sam samo tri problema:
- tata ne može doći po mene jer je na poslu, auto je u garaži, a ja nemam ključ od garaže,
- tata nije na poslu, ali svejedno ne može po mene,
- auto je na popravku.
Položila sam vozački davno, davno i nikad se nisam osamostalila. Tata je "budno" nadzirao moju vožnju od početka kritizirajući toliko da sam nakon nekog vremena odustala. Dosta mi je psihološkog terora i bez vožnje autom. Tako je ostalo do danas. Naravno, kvar auta nije popravio situaciju.
Nakon višemjesečnog nemanja auta tata je kupio novi. Na dugogodišnji kredit, razumije se. I obećao mi da ću smjeti voziti ako u autoškoli uzmem par sati da "obnovim znanje". Trebala bih ja platiti, razumije se. E nećemo tako, rekla sam mu. Spremi se da ćeš me sad svuda šofirati jer ja sebi neću plaćati satove vožnje.
Na kraju sam zaključila da bih možda ipak mogla na simulator. Nisam nikad bila pa eto :) Frendica me neka smekšala.
Ako je suditi po meni, žene zaista ne znaju voziti. Ali od šofiranja niti jedna se još nije popravila.
Pozdrav
Flowergirl
Post je objavljen 17.04.2007. u 23:55 sati.