Bila je djelomično sretna. Ako se to može tako nazvati. Sve se preokrenulo. Brinulo ju je nešto što bi joj promijenilo život. Bojala se da je možda. . . . trudna! Strah joj je tekao kroz vene. Pila je toga dana a bi ublažila sumnje koje su je mučile! Tony je jedva čekao da je vidi nakon toliko vremena. Vraćao se sa putovanja. Bila je sa društvom koje joj je davalo potporu.
Zvao ju je! Rekla je: Boli me glava. Sada idem kući. Možda drugi dan!
Povrijedila ga je. Nije namjerno ali nije mu mogla gledati u oči. Na kratko uz društvo je zaboravila na svoj problem. Ali opet: nije znala kako će mu objasniti ovu situaciju. Trudna a i to sa osobom koja mu je neprijatelj. Njena prva i jedina ljubav. Iznenada začula je zvuk auta. Okrenula se i ugledala ga. Bio je to Tony! Stao je i pogledao je. Osjetio je nešto! Nije ga pogledala. Nisu progovorili ni riječi. Nešto ju je privuklo i pogledala je prema gore. Tu situaciju nije mogla ni zamisliti. Bio je to Marko. Opet je stajala između njih. Nije htjela to. Sve ove godine borili su se za nju. Prijetili si a sada su oboje tu. Pogledavali su se mrzovoljnim pogledima. Mrzili su se zbog nje. Oboje ju vole. Samo jedan ima njeno srce. A to je Marko. Sudbina nije htjela da ostane s njim. Rastavili su ih.
Svi su vidjeli Markove poglede čak i Tony. Spustila je suzu a on je htio otići do nje, ali ipak Tony. . . nije mogla više. Krenula je kući. Marko je pogledom pratio svaki njen korak sve dok nije nestala u tami. Iste večeri primila je poziv od Tony-a. nazvao je. Javila se. Rekao je: „Prepuštam te Marku !“
Osjećala je kako joj se srce steže. Bila je povrijeđena. Osjećala se kao igračka. Kao lutka koju uzimaju i vraćaju kada je potrgana. Htjela je riješiti se muka. Najlakši način bio je ubiti se. Ali kako ? ? ? Razmišljala je. Zbrajala, oduzimala, množila i dijelila.
Ali rekli su joj nešto što nije očekivala ni u snu. Marko je priznao osobi kojoj najviše vjeruje da ju voli. Ali što joj to sada znači. Bila je spremana na samoubojstvo. Sama je u svemu ovome. Na svu sreću nakon 2 dana saznala je da ipak nije trudna. Život joj nije bio gotov. Bila je sretna što su nestali dani brige za još jedan život.
Sretna koliko i nesretna. Poigrali su se njome. Postala je čvrsta. Jača nego prije. Nije htjela stati i glumiti žrtvu. Bila je drugačija. Nije bila dobra, mirna, nježna, već bezosjećajna. Osjećala je samo prezir. Sve što je dotaknula postalo je drugačije. Ruke su joj bile hladne.
Shvatila je da je prekasno. Tony joj više nije mogao predbacivati, a Marko patio je.
Ponavljala se noć. Išla je kući. Marko je gledao kao prije. Vidio je sam na par metara ne kao prije. Njena crna odjeća topila se sa tamom. Istovremeno kao nekad obojica su stajali na isto mjestu kao i one noći. Pustili su suzu skrivajući je od drugih. Osjetila je to. Okrenula se i samo nasmijala. Ipak je ona ta koja vraća ono što joj je učinjeno. Ipak je ona anđeo tame.
Nije kao prijašnji postovi. . . Ne znam zašto ali ne sviđa mi se. . . Vi odlučite!
Sada ne stignem ali sve ću vas posjetiti . . . .
*pusa! Vojim vas sve
Post je objavljen 17.04.2007. u 14:22 sati.