Marketing
Hrabrost je strah koji je izgovorio molitvu!
Vrijeme je da i ona napiše novi post. Ima novosti... puno novosti. Od kuda da počne, ni sama ne zna. Pa će pisati onako kako joj bude dolazilo. Uskrs je prošao, bilo je dobro. Bilo je lijepo iako to nije nikako očekivala. Nije ga slavila sa svojima jer nije mogla... nije mogla ići tamo gdje je toliko toga tužnoga. Nema tete, a toliko su toga radile zajedno za vrijeme tih blagdana. Obožavale su ići u crkvu, farbati jaja, peći kolače... ma sve šta se radi za vrijeme blagdana. Nije mogla ovaj put... pa je otišla kod prijateljice i njene obitelji u Slunj. I nije mogla vjerovati koliko joj je lijepo bilo. Njena obitelj ju je toliko iznenadila... oduševila. Alli, znala je jer sve što je vezano za prijateljicu njoj je super... Sestra je luda sto na sat, samo su se po cijele dane smijale i valjale gluposti (čisto informativno:-)) Mama je isto super, a tek deda i baka... a sestrične. Ma svi su super. Ali najviše ju je dojmio prijateljičin tata. Predivan je i ista je kao i on. Sada vidi na koga je tako lijepa:-)
Prvi dan su šetale cijeli dan dok su obišle cijelu rodbinu... super je bilo. Onda su navečer izašle van. E, to je bila ludnica. Cijelu noć su ju "napadali" ljudi sa pitanjima. Fora je bilo... samo što je istu priču morala ispričati sto puta, ali nema veze. Oduševila se tim ljudima... nekima više, nekima manje... nekima previše:-) Vani su bile do 05:00. Spavale su par sati pa se subotu izležavale, malo plesale sa sestričnama i opet navečer van. E tu se tako dobro zabavila, da se ni ne sjeća kada joj je tako dobro bilo zadnji put. Došle su u disko oko 23:00 i počele piti... onda su dj-u dale svoj cd pa im je pustio par pjesama. Bile su oduševljene... rasplesale su se, a ostali su ih gledali sa čudom, ali i divljenjem. Polako se ekipa počela skupljati i u tren oka disko je bio pun. Njih dvije to nisu ni primjetile jer su se tako dobro zabavljale i cijelu su noć plesale. Pogledi su letili samo u njih jer su bile tako vesele i jer su tako uživale u tom plesu... baš se vidjelo da im je to velika ljubav. Svaka svoj stil ima, ali opet poseban na svoj način:-) Predobro je bilo i vrijeme je tako brzo prošlo. A ona? Nije htjela doma, htjela je da noć još traje... da njega još može gledati. Znala je da sutra ide nazad u svoj svakodnevni život, i nije to htjela. Da može ostala bi još tjedan dana... minimum. Ali to nije bilo moguće. Išle su doma... Bila je sretna. Lijepe je snove imala. Napokon je našla konkurenciju... napokon je ugledala oči koje joj "opasno" konkuriraju. Teško ih je opisati, baš kao i njene. To jednostavno treba vidjeti... A ona je sretna jer ih je gledala ova dva dana... dugo. Promatrala je svaki pokret, korak, pogled njegov. Iznenadila se kako joj se dopao. A kada su kretale tamo šalile su se da će se možda tamo i zaljubiti... i još kao njega su joj htjeli namjestiti tako da jednoj curi napakoste. Njoj je bilo svejedno jer nije išla tamo sa namjerom da joj se netko svidi... ali ipak je. Čim ga je ugledala to je bilo to. Upoznali su se i samo ga je gledala u oči... i on nju. To ju je dojmilo i svidjelo joj se jako. Pričali su nekih pola sata. O bezveze temama, svakodnevnim... kao da se dugo znaju. Istina bili su oboje pod alkoholom, ali taj pogled svejedno ne bi mogla zaboraviti.
Nedjelju ujutro su doručkovale, najele se finog Uskršnjeg doručka i otišle đir do dede i bake... prije nego krenu doma. U stvarnost... Prijateljici je falio dečko, jako. Lijepo je znati da se nekome vraćaš, da te netko čeka... bez obzira kamo ti bio i koliko dugo. Slatka je sva kada o njemu priča. I ona bi jednoga dana da to može. Da joj se oci zacakle od sreće kada spomene jedno obično, a opet tako posebno ime. Da joj srce drhti svaki put kada ga ugleda, i da se osjeća kao kada ga je prvi put vidjela... Možda! Jednoga dana, možda!!! Uglavnom... spakirale su se, obišle sve šta su trebale i krenule na autobus. Tu je bilo ludnice, ali to neće pisati. Došle su do grada i čekale su prijevoz za Karlovac... I tada se pojavio on. Iz ugla, te oči. Zelene oči koje joj jedine konkuriraju. Bila je presretna jer joj je to jako popravilo dan. Pozdravili su se i one su krenule prema doma. U Rijeku su došle oko 22:00. Priajteljicu je čekao dragi na stanici... a ona? Ona je išla doma sama. Pitala je da li ju trebaju povest... rekla je ne. Nije im htjela smetati niti minute. Jer znala je da iako se nisu vidjeli samo tri dana... to je njima bilo kao vječnost. Toliko se vole... I ona nije htjela im oduzimati niti jednu minutu više njihove razdvojenosti. A i trebala je par minuta za sebe... da sve prevrti u glavi. I tako je i bilo... Došla je doma, otuširala se, spremila stvari i legla u krevet. Nije spavala... nije mogla. Lijepo joj je bilo. Zabavila se nakon dugo vremena tako... bila je opuštena i nije previše mislila na druge stvari. Jednostavo je išla korak po korak. A zelenooki? Pa čuli su se... preko poruka. Super je dečko, jako zabavan i smiješan. Nasmijava ju... Ali! Da uvijek je tu taj ali. Živi u Slunju, studira u Zagrebu. Ne da joj se to... Zato i neće nego će odustati dok je još cijela. Dok još nema ničega što bi joj bezveze zavrtilo glavu. Ne može ona to, nije za neke vezice na daljinu. Ona treba nekoga tu, blizu sebe. Da zna da je on uvijek tu kada joj treba. U bilo koje doba dana... da se mogu naći i da ju samo zagrli. Da ona onda zna da je sve u redu jer on je tu. Zna i sama da to zvuči presavršeno... ali ima toga. Ona nije na to naišla, možda nikada i neće. Ali čeka... Koliko dugo? Ne zna... Dok više ne bude mogla čekati. Ali ona je puno bolje. Promijenila se. Sretna je... počela je i raditi. Malo da se opusti i da bude još malo otvorenija. Pa vidjet će kamo ju sve to vodi... Zna da negdje mora voditi... ;-)
Post je objavljen 12.04.2007. u 22:56 sati.