Marketing
..Vrata..
Preda mnom su bila jedna...
Jedna nova vrata.
Pokucala sam, napregla uši
Ne bih li čula neki ton, šum...
Bar nešto.
Bilo što.
Nikakav zvuk nije dopirao iza
Tih vrata.
Nepristojno je tek tako ući
Na nepoznata vrata.
Iz pristojnosti sam čekala.
Palo je nešto, nešto između mene
I vrata.
Jedna poruka.
Pomalo uplašena, drhtajući,
Saginjala sam se prema njoj.
Koljena su mi klecala, imala
Sam osjećaj kao da ću najednom
Samo leći negdje duboko,
Gdje nema zraka niti svijetla.
U tamu.
Ruke su mi drhtale.
Osjećala sam srce kako snažno lupa.
Usta su mi bila potpuno suha.
Jedino su se suze obukle u opseg
Mojih očiju.
Pipala sam tu poruku, jednostavno
Ne mogu opisati taj dodir.
Uzela sam je, i pisalo je...
„Mala, zar misliš da će ti netko
Otvoriti? Ne budi naivna, i uđi sama!
Ali, razmisli...“
Naravno, nisam shvatila...
Shvatila sam sada, kada sam već
Unutra...
To što sam ja jedan korak dalje, ne
Znači, Budalice Moja, da si ti
Ostao u sjećanjima iza tih vrata.
Ne...
Ti si sa mnom jer sjećanja su sa mnom
A i u srcu.
I kad sam tamo gdje moram biti,
Ti si u meni, na onom mjestu gdje
Najviše boli kad voli.
Ne dopuštaš mi da razmišljam o
Drugima...
A mene si iskoristio, i ...
Zaboravio...
No sjetiš me se ponekada.
Usprkos tome, osjećam se kao
Zadnje smeće...
Ti ne znaš kako je...
Post je objavljen 16.04.2007. u 23:49 sati.