Mirin san:
Sa ruba nekakve hridi, gledala sam prema dolje, u dubinu ispunjenu maglom. Čula sam zapljuskivanje valova nekoliko desetaka, možda stotina metara pod sobom, ali nisam vidjela more, samo gustu maglu koja, i na mjestima gdje je bila nešto rjeđa, nije dozvoljavala pogled na masu vode što se kotrljala u podnožju stijene. Pokušala sam zamisliti more pod sobom. Bezuspješno.
Netko je bio iza mene i naglo se okrenuh. Našla sam se lice u lice sa ženom u bijeloj haljini, istoj kakvu sam ja nosila. Imala je vodenaste plave oči i plavu kosu, nešto svjetliju od moje. U licu mi je zaista bila slična, ali to nisam bila ja, niti ja pretvorena u vampira. Ona je bila čovjek…
…moja majka…
U njezinim očima nije bilo ničega što ih je ispunjavalo pri našem zadnjem pravom susretu. Nije bilo mržnje, prezira i nemoći… samo spokoj i sjeta…
Nasmiješila mi se nježno, izgledajući mlađe od mene. Ukočila sam se ne razumjevši što se oko mene događa. Zagrlila me čvrsto me privijajući uz sebe kao da nas odsada više ništa ne može razdvojiti. Htjela sam uzvratiti topli zagrljaj koji me podsjećao na dobrodošlicu, ali ostadoh nepomična u nemoći da pokrenem svoje blijede ruke.
Pustila me iz zagrljaja, postavila mi svoje ruke na ramena, bolno ih stišćući, i nasmiješila mi se bez prave topline i ikakve veselosti. Zadnji osmijeh očajne, ali odlučne majke svojoj mrtvoj kćeri.
- Doviđenja, kćeri… ti si mrtva… - govorila mi je ne pokrećući usta. Lagano me gurnula unazad i moje tijelo se prepustilo padu. Nesposobna se pokrenuti, nisam čak ni vrisnula unatoč velikome užasu koji me obuzeo dok sam padala nauznak, gledajući kako mi se majka smiješi otpraćajući me nježnim pogledom u smrt. Bezglasni krik koji nisam mogla ispustiti ostao je visjeti u zraku.
Negdje iznad mene, na litici s koje bijah gurnuta, zabljesnula je krv, prsnuvši prema gore i poprskavši ubojicu. Moja ruka našla se u nečijoj, dugih noktiju, bijele i nježne kože ispod krvi kojom je bila prelivena. Ruka me najednom zgrabila i sada onemogućavala moj daljnji pad. Lice osobe kojoj je ruka pripadala i koja je klečala na rubu stijene, bilo je također bijelo, bijelo i lijepo; moje lice, s čijih je usana curila majčina krv, slijevajući se niz bradu. Spodoba me gledala ozbiljno, svojim plavo-zelenim očima usredotočena na moje, koje bijahu identične njezinima, samo ne toliko lijepe i začarane. Promatrala je kako visim i moje tijelo se neprimjetno njihalo nad bezdanom magle dok me čvrsto, ali nježno držala za zapešće lijeve ruke.
Znala sam tko je ona. Ona je bila Mira, Mira u vampirskom obliku, moja mračna i omrznuta budućnost.
- Pusti me! - zavikala sam. - Pusti me, da skončam dostojno čovjeka!
Zanijekala je, odmahnuvši glavom, još uvijek me veoma pozorno promatrajući. Da me spodoba pustila, obje bismo poginule. Ustala je, držeći me svejednako za ruku u kojoj sam već počinjala osjećati bol. Primila me spretno u naručje i odnijela nešto dalje od ruba oštre stijene, kao da ne isključuje mogućnost da bih ja od tamo drage volje skočila u nepovrat. Postavila me nježno na noge, ne skidajući pozorni pogled s mene. Primila me za desnu ruku i mojim prstima obrisala krv sa svojih usta, te okrvavljenu ruku zaputila prema mojim prsima. Tamo je, vodeći moju ruku prema mjestu na kojem se pod odjećom i raznim ljudskim tkivom nalazilo moje srce, nacrtala križ od krvi.
Što to znači?, užasnuto sam pomislila.
Nasmiješila se, imajući u očima isti podmukli sjaj kao moja gospodarica kada bi se spremala nekoga zaklati.
Što to znači?, misli su se ponavljale uzastopce u mojoj glavi, među njima nije bilo mjesta za objašnjenja koja mi ionako nitko nije davao, prije svega ne moj zbunjeni razum.
Spodoba se smijala, na zatvorene oči joj je mjesto suza tekla crvena tekućina, ista kao ona oko njenih usta i na mojim prsima. Svijet se počeo vrtjeti. Pala sam na koljena pred njom primivši se za glavu, a ona se smijala smijehom tako neveselim, histeričnim i demonskim da sam pomislila kako se upravo klanjam Sotoni.
btw, Mira je moj glavni lik; nadam se sljedeći post posvetiti njoj kao svojoj Muzi.
Post je objavljen 24.04.2007. u 00:26 sati.