Dogodila mi se čudna promjena. Kad sam počela pisati blog, često sam obilazila knjižare sa mlađom kćeri - Tornadom, i divila se slikovnicama. Govorila sam sama sebi, kako su divne, da bar i moja bude bar približno takva. Izgledale su mi nedostižne po dizajnu, tisku...
Neki dan sam opet obilazila i to namjenski: morala sam kupiti neku slikovnicu kao dar za dijete od 8 godina. I shvatila sam promjenu: niti jedna mi nije dobra, niti jedna mi se ne sviđa, ne mogu ni jednu kupiti sa zadovoljstvom. Sve su mi na isti kalup, ružne, isfurane sa pričama i dosadnim slikicama. Najviše mi se urezala u sjećanje jedna serija slikovnica gdje je kao autor naveden ilustrator, a autor teksta na kraju, ono kao usput, čistio prostorije i tekst napisao taj i taj. A ilustracije su dosadne, sve iste. Vrti se nekoliko autora sa istim likovnim rukopisom.
Znam, pljujem, ali vjerujem da će moja, tj. naša knjiga za djecu biti zbilja nešto novo. Em su priče malo drugačije, em moja Dražesna crta ko vila. Ona je sad našla neki atelier, tj. atelje, gdje ćemo zajedno raditi na crtarijama. Zajedno se misli da ona radi sve, a ja kažem tu daj malo više žute, a tam pojačaj da se vidi konkretno to i to. Mislim da će to sve biti gotovo iza ljeta, ali stvarno nema veze. Dobre stvari se trebaju čekati. Onda ću uzeti svoje primjerke i poklanjati. A sve blogere koji me čitaju, svečano ću pozvati na tulum povodom izdavanja. Jelo bu se i pilo....
Opet maštam....
Post je objavljen 16.04.2007. u 18:03 sati.