Pregled posta

kad sam imala 16.... :p

Otkad sam se vratila od doma u Zagreb nisam baš imala pretjerano vremena za pisanje. Nažalost nisam spašavala svijet, niti prevodila knjige, niti se bavila filozofskim pitanjima ili povukla u osamu da razmišljam o smislu životu, radila sam malo prizemnije stvari od koje će koristi imati samo kafići- ispijala kave. Dogodi li vam se ikad da vam se ide nekad negdje, pogotovo ako je lijepo vrijeme , a nemate s kim? Ne da ste usamljeni blabla, već se nekako potrefi da baš tog popodneva svi imaju faks, ili su taman došli iz grada ili nešto deseto. (ili oni to mene muljaju?:p) a onda dođe petak kad imam obaveza preko glave (sad, jesam ih izvršila ili nije manje je važnoJ) i svi zovu ajmo na jarun, ajmo u grad, ajmo se izležavat pred tv-om. Ali neka, nadoknadila sam propušteno. A sad je napokon vrijeme da se malo uozbiljim. Iako, ne znam kako će to ići, u zadnjih mjesec dana vratila sam se par godina unazad, ponašam se ko dijete neko. Ajde, barem sam se vratila u djetinjstvo a ne u pubertet- to bi bilo strašno

Hm, kad ga već spomenuh padaju mi na pamet pubertet i odrastanje. Prvo sam prošla, drugo je proces koji će kod mene još dugo trajati. Nije sad da sam neodgovorna ili da nemam nikakvih ciljeva u životu, ali kad netko spomene odrasle, meni se odmah pojavi slika moje odrasle rodbine, profesora i ostalih otpisanih (šalim se :)). Koliki god to klišej bio, želim zauvijek zadržati u sebi dijete kojemu će sve biti zanimljivo i koji će se svemu veseliti. Koje neće razmišljati koji će sladoled na temelju kalorija ili nečeg drugog, već će reći ovaj zato što dobro izgleda na slici onako ružičast i njami. (klinac na Jarunu jučer hehe)

Djetinjstvo mi je bilo super, obilježeno mačevima i barbikama. Mačevi prije rata u Mostaru s klincima iz ulice, mojim tadašnjim najboljim frendovima (o svemu tome neki drugi, malo duži put). Lutke, bombone i more u izbjeglištvu. Barbike u malom mjestu blizu Mostara. Krali smo drva od nekog čovjeka da bi im pravili krevete i ostatak namještaja u kućicama od kartona. (nismo bili fensi djeca koja su imala matelove kućice, ovako je bilo zabavnije). Iz tog razdoblja lagodnog življenja, nebriga i ostalog, grubo me izvuklo prištavo čudovište zvano pubertet. Ma nije on bio tako stresan, ali bio je nešto što ne bih htjela ponoviti. Ne zato što sam bila neka asocijalna ličnost (baš naprotiv, ni tada nisam stizala na sve kave) već zato što nas sve prati neka nesigurnost tada, nagle provale suza zbog ne znam ni ja čega već, nesigurnost u izgled ( ja sam bila uvjerena da kad hodam moram provjeravati jel me guza prati ili je ostala stotinjak metara iza jer je nisam mogla više vući a sad vidim koliko sam nerealno doživljavala sebe, svoje tijelo i cjelokupan izgled ).

Sjećam se izlazaka u prvom srednje, frendica koja sad ne ide ni na wc bez pudera i ja u džemperima, tj ja u džemperu, ona u majici s natpisom Hot girl zone- kako ironično za to dobaJ, nenašminkane u subotnjem izlasku. Mama i tata, spomenik vam dižem što me niste puštali da duže ostajem vani. (vidjeli ljudi kako izgledam ) a kasnije smo otkrili i make up, nažalost. Zlouoptrebljavali ga zlostavljajući svoje oči crnom olovkom i izgledajući kao sumo hrvači kad im se oči skoro ne vide. (almissa, ako čitaš- you know what i'm talkin about :p)

Moje simpatije u tom razdoblju , glavni junaci mojih dnevnika (imam dnevnike od 8. do kraja trećeg srednje) izmjenjivali su se.

Prvi srednje obilježili su P.L. , koji se prošle godine zaredio (toliko o mom besprijekornom ukusu), moja simpatija još iz osnovne. Tad mi se činio kao savršen lik, jedan od onih koje nikada nećete preboljeti (hahaha). Svirao je u bendu gitaru (sjetimo se samo njegovog odabira scenske odjeće:p), bio presladak i svaki razgovor s njim, ili ne-razgovor i sad je uredno dokumentiran u mom dnevniku. A na misi za Uskrs vidjela sam ga na oltaru. sad je i to dokumentirano. :)

Dalje, D. tip koji mi je bio pojam ljepote ( a bio je stvarno lijep), izgledao je kao tip s reklame za neki parfem. Ja sam bila prvi srednje, on četvrti. Sjećam se kako smo ja i T. gledale maturu njegove generacije, a meni je bilo dovoljno samo spaziti njega u gornjem lijevom kutu tv-a kako prolazi i smatrati to jednom od najromantičnijh scena ikad snimljenih. J dakle, onaj se zaredio, zanima vas što je bilo s D.? Cura mu zatrudnila, oženili se, on sad radi kao u referadi sveučilišta u mostaru ( a znate da ja i nisam baš luda za ljudima koji rade u referadi) i kažu da je opasan. I da, više uopće nije tako lijep.

Treći koji je obilježio prvi srednje bio je M. Mršavi roker za kojim sam bila luda. Isto tako, svaki naš slučajan susret bio je urednom dokumentiran. Sjećam se kako je u Pasageu igaro bilijar i onda navio na jukeboxu od RHCP Easily. Moram li reći koliko sam zavolila tu pjesmu. Iako sam, naravno, pepperse voljela i prije njega. J naše upoznavanje bila je jedna od stvari od kojih se i danas crvenim. N., moj prvi dečko iz 8.razreda usput budi rečeno, me je rekao upoznati s njim. I tako, M. igra bilijara, dolazi mu N. i malo ga udari po ramenu i izgovori rečenicu koja mi i sad odzvanja u glavi i budi loša sjećanja: Ej, ona bi se htjela upoznat s tobom. How lameeeee. Ajme, i sad sam crvena nakon nekoliko godina i nekoliko stotina kilometara udaljenosti između nas. :p što se s njim dogodilo nisam sigurna, ali mislim da se nije ni zaredio ni oženio. Povremeno se sretnemo na vjenčanjima i hvala bogu, više nisam ružno pače pa me možda i ne prepoznaje hehe.

I sad da spomenem još neke odjevne kombinacije mene i frendica iz tog doba, čisto radi vizualnog doživljaja. Ja- tada sam se furala na neki superkulurbani rokerski stil, hehe. Bijele starke, koje su mi bile malo velike, ali kao da je to bitno, bile su jedine starke koje su se tada mogle naći na području hercegovine. J sjećam se da sam doslovno sanjala da imam crvene starke. Traperice normalne, malo na šiz (auć), i majice u hippy stilu ili neke crne. Ponekad za izlazak i džemper sa svojim bojama iz spektra
T. antologijska majica s natpisom Hot girl zone, samtne hlače i wannabe zelene martensice.
V. crno-zelena (flouroscentna) majica sa jednim mrežastim rukavom
B. u rasparanim trapericama, prevelikoj majici s likom Jima Morrisona, raspalim starkama, s lanćičem sa znakom anarhije (nisam sigurna je li znala što zanači:)), s pregustim obrvama. danas je šminkerica koja sluša narodnjake hehe.
Bile smo tako cool.
Ako ništa, mi smo to stvarno mislile, i stvorile smo dobre uspomene koje ne bih mijenjala. :)



Slušaonica u prvom i drugom srednje: Ramones, U2 (ne znam kako više nismo rigali na Wirh or without you koliko smo je puta čuli), Peppersi (ova tri benda su mi i sad najdraža:)), Gunsi, Nirvana, Doorsi, Metallica... :)
pop pjesmuljci su mi bilo ispod časti za slušati

Post je objavljen 16.04.2007. u 13:11 sati.