Marketing
Ljudi se mijenjaju
...doslo je vrijeme da se i ja promijenim. Da odbacim neke stare navike i principe koji mi nisu dali da se razvijem kao osoba, koji mi nisu dali da krenem dalje.
Oduvijek sam mislila da sam vec definirana licnost. Znam sto volim, znam sto zelim. Kako krivo! Podhitno treba uvesti neku promjenu, jer postaje dosadno, monotono. Postaje navika, a ja se uzasavam navike.
Krenula sam od naizgled nevaznih sitnica. Kroz godine i pristojnu svotu na kreditnoj kartici razvila sam definirani stil oblacenja. Bijela,smedja, bez. Tu i tamo crna. Diesel traperice, velike mango torbe. Nikad previse nakita, uvijek pirs na pupku. Nesto kao Kate Moss, samo s manjom dozom hrabrosti i otkacenosti. Promijene radi, jucer sam obukla preslatki uski rozi topic. Poprilicno kratak, dovoljno da mi se nadzire pirs. Dok sam se ogledavala u svakom izlogu, zracila sam posebnim zadovoljstvom. Jer sam uspjela. Jer sam svojim trudom dovela tijelo gotovo do savrsenstva. Vidjele su se one dvije kosti koje su mi pojam seksipila. Jer se poprilican broj muskih primjeraka okrenulo zamnom, uz pokoje seljacko dobacivanje. Jer se isplatilo.
Zatim sam se prebacila na ono sto u mom zivotu igra glavnu ulogu. Ljubav.
Sa sada vec bivsim deckom, uz mnogobrojne prekide bila sam sveukupno 4 godine. Kad smo se upoznali, bila sam mlada, naivna i iskompleksirana curica.
Bila je tako tužna i tako mirna, u isti mah tako mila i tako povučena, da si u njenoj blizini osjećao kako te obuzima neki ledeni čar, kao što te u crkvama hvata zima od hladnoće mramora, koja se miješa s mirisom cvijeća. Nije me bilo tesko uvjeriti da je on najbolje sto mogu i da sam samare i udarce sama zasluzila.Vrijedjanje, konstantno varanje i unistavanje mog ponosa samo su neke od sitnica koje mi je priustio. Kad danas gledam na to razdoblje zivota, istodobno se smijem i placem. Jer sam bila glupa. Jer sam bila naivna. Jer sebe nisam postavila na prvo mjesto. A opet, ne zalim za nicim. Ako sam morala proci kroz taj pakao da bih spoznala svoju pravu vrijednost, da bih uvidjela koliko sam nisko spustila granice, vrijedilo je!Jaca i hrabrija nego ikad, iz svega toga izasla sam kao pobjednica.
Prevrtljiva i po prirodi zaljubljiva, trenutno uzivam s nekim boljim. S nekim tko me cijeni bas ovakvu kakva jesam. Po prvi put nisam samo privjesak za pokazivanje, pojava koja sluzi samo za "hej frende vidi kakvu picku imam" preseravanje. Slusa me s paznjom kakvu mi dugo nitko nije poklonio, a onaj sjaj u njegovim ocima dok zaneseno pricam o Camusu ili Sartreu govori vise nego dovoljno.
Uz njega iznova otkrivam naizgled beznacajne sitnice koje me ispunjavaju i cine sretnom. Jucer, dok smo zagrljeni stajali na sred trga, dok je oko nas prolazila uzurbana horda ljudi, dok je u zraku odzvanjao zvuk lokalnih glazbenika, shvatila sam da je za srecu uistinu potrebno jako malo. U tih 15 minuta koliko me ljubio i grlio, prlaznici i ostali svijet prestao je postojati. Za mene je vrijeme stalo, bili smo samo on i ja, zrake sunca koje su milovale nasa tijela i zvuci glazbe koji su odzvanjali negdje u daljini. Sa sigurnoscu mogu reci da je to bio najljepsi osjecaj koji sam dozivjela. Neka traje...
Trudim se u potpunosti prihvatiti svoje tijelo. Kroz godine suza, patnje i tako cestih padova, dosla sam do toliko zeljene samokontrole. Naucila sam osluskivati sto moj organizam treba. Jedem malo, ali zdravo. Pocela sam i vjezbati. Nista pretjerano, korak po korak. Nemam cilj "do ljeta cvrsto i zategnuto tijelo" jer to je nerealno i neizvedivo. Zelim da vjezbanje postane sastavni dio mog zivota, a cvrsto tijelo da bude produkt svega toga. Prekjucer sam nako nakon dugo odugovlacenja i izbjegavanja otisla trcati. Rano ujutro, sama. Nema veze sto danas imam groznu upalu misica, vrijedilo je.
Jos mjesec dana skole. Ne mogu vjerovati kako su proletjele te 4 godine. Vrijeme je da se uozbiljim, da dam maksimalno od sebe i spasim sto se spasit da. Znam da mogu, znam hocu. Vrijeme je da iskoristim svoje fotografsko pamcenje i sposobnost brzog citanja.
Iskreno, osjecam lagani strah. Hocu li upasti na pravo? I ono puno vaznije, jesam li sigurna da je to pravi izbor? Nista mi drugo ne pada na pamet, jer su filozofija, povijest i knjizevnost jedini predmeti u kojima istinski uzivam. Mozda psihologija ili politologija kao alternativa?
Ne znam, vrijeme ce pokazati.
Leptirice, iskoristite svaki dan maksialno, jer inace ode u nepovrat.Izadjite na zrak, nemojte se zatvarati u svoje ljusture i dane provesti placuci i sazaljevajuci same sebe. Sva moc je samo u vasim rukama, iskoristite je!
Ljubim vas
Post je objavljen 15.04.2007. u 10:46 sati.