Marketing
Povratak u (okrutnu) stvarnost/svakodnevnicu
Evo me natrag iz Zadra. Iako sam obecao u ponedjeljak post, nije ga bilo zbog žurbe u spremanju i svega..
eh, da. Znam da svi želite detaljan izvještaj, i dobit ćete ga (ok, cenzuriranog :D).
Nakon brojnih komplikacija, prepiranja između nje i njene majke i mene i moje ja sam napokon ušao u autobus Larus prometa koji me odveo do prekrasnog grada Zadra. :D Divan je to grad, zaista divan, i moram reći da sam većinu prepješačio (da, da, još me noge bole). Čim sam došao na stanicu, moja draga ispunila je obećanje i počastila me krasnim zagrljajem na zadarskom kolodvoru. :) Nakon toga smo išli do njene kuće, a naše ruke vrlo brzo pronašle su svoj put jedna do druge.. I tako smo stigli do njenog stana... Nakon brojnih prilika i neprilika tamo napokon smo izašli vani.. I proveli prekrasno popodne šetajući po cijelom gradu.. Bilo je tu i razmjene pjesama (sami napisali), pa nedugo nakon toga i nešto što sam jako dugo išćekivao.. A pogađajte sami što. da, da. E sad.. Nakon toga puno mi je jasniji bio pojam 'biti u oblacima'. :)
Vani smo ostali cijelo popodne i večer (vratili se oko 1:15), bilo je krasno, stvarno savršeno.. Bili smo u par parkova, na plaži, navečer na rivi (morske orgulje).. I na bedemima. Bilo je stvarno krasno, onako, u predvečer na bedemima, mi na klupici, zagrljeni, zalazi sunce.. A na orguljama onako noć, svjetla na poluotoku, zvijezde.. (e da, ja i romantika, ne mogu ja bez toga.. :D)
Iduci dan je bilo dosta zurbe, upoznali smo Haninu seku =) i najboljeg prijatelja Šimu (inače, i taj dan i dan prije vidili smo pola njene škole), popodne sam ja otišao u Benkovac u posjet svojoj vec dobroj prijateljici (usput smo u nekim net - rodbinskim odnosima - ja sam joj tata hehe)the crystal ship i zbog upoznavanja njene najbolje prijateljice The spy..
Bila bi to krasna večer da se nije dogodilo što se dogodilo (nije direktno vezano uz nijednu od njih dvije), ali život je takav kakav je.. Što je tu je, s obzirom na okolnosti mislim da je večer prošla dobro, šetali smo po gradu, parku, kasnije išli na nekakav tulum (ok, trebao je biti tulum ali baš i nije), išli spavat, sutra ujutro na onaj famozni burek o kojem mi je ona toliko pričala.. hehe
I to jutro ja opet u zadar kod svoje drage, opet je bilo manjih problema ujutro pa nismo mogli vani, ali ipak smo nekako kasnije malo uspjeli (rano popodne).. Bilo je to stvarno krasno popodne koje nikada u životu neću zaboravit, to budite sigurni.. Nećemo sad u detalje..eh.. :) Kasnije smo išli na pizzu, pa sjeli na rivu.. Naravno, nemojte zaboravit da je kroz sve te šetnje gradom bio položaj ili zagrljeni ili držanje za ruku.. Napokon sam naučio kako je to kad ne gledaš druge ljude u takvim položajima, već sebe. A pogledi drugih, e to je već svoja priča, tako mi je čudno bilo, ljudi su nas gledali, primjećivali..eh..da.. :)
Ma u svakom slučaju, sretan sam bio, sretan ostao, oproštaj je također bio jedan od najljepših koje sam ikad dobio, i tako.. Nije ni šofer bio srca kamenog pa se samo blago smješkao pri pogledu na nas :) I poslije je dragoj ponudio besplatan prijevoz do Splita sa mnom (hehe, to sam tek jutros saznao :D)..
Život katkad ipak može biti lijep, bez obzira na sve. I sretan sam, bez obzira na udaljenost i činjenicu da je neću vidjeti minimalno mjesec dana, bez obzira na to što drugi govorili i mislili o nama, da neće uspjeti, da ovo da ono.. Da, znam, svi kažu da veza na daljinu ne može uspjeti, ali ova je već uspjela. Jer što je uspješna veza? Za mene, svaka iz koje nešto naučiš, koja ti pruži nešto dobro, a ovdje je definitivno tako.. Mislim da su me ova tri dana izmijenila u srži. Možda se to neće primjećivati na prvi pogled, ali ne osjećam se isto, osjecam se drukčije.. Ispunjenije, samopouzdanije, nije me toliko briga za druge i njihovo mišljenje, imam svoj put i napokon sam došao do tog zavoja koji sam toliko tražio. I sada sve kreće ponešto drugačijim smjerom (ili nastavlja istim, samo što su neke stvari drukčije). Promjena, ljudi, u svakom slučaju. Velika promjena. A sve je ispalo bolje nego što sam i sanjati mogao.. Zvuči presavršeno, utopijski, ali upravo to su ta dva dana (prvi i zadnji) bila... I bez obzira na budućnost, uvijek ću ih čuvati u najljepšem sjećanju.. Više jednostavno nisam isti, osjecam se bolje, znam da nema one praznine, ispunjena je.. Napokon sam pronašao ono što sam tako dugo tražio.. A to je divan osjećaj.
Dodatak:
nek se cuje i druga strana...
Dobio ja posveceni post..
i malo potpisa s msn-a... 
LOVE is in the air Zlajo care I'm so glad
Go Zlajo Go....HahahahahahahahahahahaH....Napokon...Tooooooo .....Caaaareeeee
Post je objavljen 13.04.2007. u 09:15 sati.