Marketing
Sviraj mi sviraj....
Argentina jazz tango čekam već preko mjesec dana.
Od kad sam vidjela jumbo plakat na Horvaćanskoj, nestrpljivo sam čekala da napokon vidim tu čudnovatu kombinaciju plesa, glazbe i pjevača, i sve to u živo, pogotovo zato jer mi je muž glazbenik, a ja u plesnim vodama.
Bila sam i više nego razočarana kada je otkazan prvi nastup, uz izjavu agencije "Nota":
"Razlog je otkazani let iz Buenos Airesa te nastale komplikacije prilikom bookiranja drugog leta."
Kakva je to organizacija koja kupuje karte za let u zadnji čas? Turneja se planira unaprijed par mjeseci, a tako i bukiraju karte za letove ako se radi o dalekim destinacijama. No, dobro. Preživjeli smo i odgodu od 11 dana...
Ne znam koliki je kapacitet velike Kristalne dvorane, no na početku se činilo da će dvorana biti poluprazna.
Tek iza 20 sati se počela slijevati masa ljudi, te je, po mojoj skromnoj procjeni, bilo popunjeno oko 85% dvorane. Mix-pult prazan i pokriven, sve mi čudno, ali, eto, ne dajem previše pažnje pultu...
Uvod sa rasvjetom me dojmio.
Igra svjetla i boja je bila zanimljiva i maštovita, ulazak glazbenika standardan - svatko za svoj instrument: klavir, kontrabas, harmonika, gitara i viola. Savršena kombinacija za zvuk koji očekujem.
I stvarno!! - glazba počinje sa presavršenim zvukom. Toliko savršenim da sam išla analizirati gdje su mikrofoni, gdje monitori, gdje... pa nema mix-pulta?!! Muzičari imaju stalke za note, a rasvjete nemaju, u mraku kreću na sekundu svi u isto vrijeme ... više mi ples nije bio u prvom planu već analiza glazbenika.
Nakon kratkog vremena shvatim da sam u pravu - nema mix-pulta, nema svjetla na stalcima (jer im ne trebaju), čujem flautu koje nema, čujem i poneke udaraljke kojih isto tako nema, violista... pa k vragu, ja nisam gudačke struke, no znam da ako idu brze dionice ne može pokret gudalom trajati... ciguli-miguli je prestrašno odradio svoju glumu i to mu zamjeram.... i odjednom postajem ljuta, bijesna, razočarana i prevarena. Glazba ide na playback. Nemogu vjerovat.
Nakon pola sata slijedila je pauza, razmišljala sam da li otići, ili ipak još pokušat pronaći nešto dobro u tome što vrijedi 200 kunića.
Pod pauzom naletim na ženu iz ekipe navedene skupine koja se pokušala smjestiti za jedan stol i prodati koji DVD, no nekako to baš i nije išlo.
1. to se ne radi na pola nastupa, već prije početka i to na ulazu da svi vide i znaju što se nudi
2. nikakav program niti letak nije bio dostupan na početku ili prije nastupa
Došla sam do nje i pitala vrlo jednostavno pitanje (na mom savršenom engleskom
) zašto glazbenici ne sviraju u živo, na što mi je odgovorila..
"Zato što ima previše instrumenata u glazbi na koju plesači plešu i nisu u mogućnosti uzeti sve glazbenike iz Argentine na turneju..."
Mislim, W.T.F? Pa zakaj su uopće onda glazbenici dolazili? Da budu kulisa u mraku? Pa ne kužim? Jel štede ili kaj?
I sad si ja mislim... znam kako funkcioniraju profesionalci (a ovi su predstavljeni kao takvi), znam kako rade moji poznati koji se bave glazbom i ne shvaćam kakvi su ovo profesionalci koji uzimaju tolike novce... sviranjem na "keks" (playback).
Nesmijem zaboravit pjevača, čovjeka snažnog i zanimljivog glasa koji je, osim što je pjevao u živo, unosio sebe cijeloga u svaku pojedinu pjesmu. Još jedan propust po mom sudu je i to što nije bilo štampanog materijala koji bi publici približio njihov nastup barem kratkim opisom tema pjesama.
Četiri plesačka para izmjenjivala su se na podiju plesnim koracima karakterističnim za argentinski tango, tako da nebi previše o njihovim koregorafijama. Nije to ipak moj fah, pa nebi davala kritike. Trudili su se definitivno, sve je otplesano bez nekih večih zamjerki.
Razveselili su me krajem, kada su izvlačili iz publike pojedince i pozivali ih ples, a naši su se ljudi jako dobro snašli i uklopili, neki čak pokazali i zavidno znanje argentinskih plesnih koraka.
Bila je to kombinacija; red "muzike", red plesa, red pjesme i tako se shema ponavljala. Moglo je i bolje biti povezano no... nećemo pretjerivati.
Eto, tako se moj posjet Lisinskom sveo na analiziranje glazbenog dijela, koji to uopće nije bio, a ono, radi čega sam zapravo došla - ples, pao je u neki 3. plan.
Od kad sam vidjela jumbo plakat na Horvaćanskoj, nestrpljivo sam čekala da napokon vidim tu čudnovatu kombinaciju plesa, glazbe i pjevača, i sve to u živo, pogotovo zato jer mi je muž glazbenik, a ja u plesnim vodama.
Bila sam i više nego razočarana kada je otkazan prvi nastup, uz izjavu agencije "Nota":
"Razlog je otkazani let iz Buenos Airesa te nastale komplikacije prilikom bookiranja drugog leta."
Kakva je to organizacija koja kupuje karte za let u zadnji čas? Turneja se planira unaprijed par mjeseci, a tako i bukiraju karte za letove ako se radi o dalekim destinacijama. No, dobro. Preživjeli smo i odgodu od 11 dana...
Ne znam koliki je kapacitet velike Kristalne dvorane, no na početku se činilo da će dvorana biti poluprazna.
Tek iza 20 sati se počela slijevati masa ljudi, te je, po mojoj skromnoj procjeni, bilo popunjeno oko 85% dvorane. Mix-pult prazan i pokriven, sve mi čudno, ali, eto, ne dajem previše pažnje pultu...
Uvod sa rasvjetom me dojmio.
Igra svjetla i boja je bila zanimljiva i maštovita, ulazak glazbenika standardan - svatko za svoj instrument: klavir, kontrabas, harmonika, gitara i viola. Savršena kombinacija za zvuk koji očekujem.
I stvarno!! - glazba počinje sa presavršenim zvukom. Toliko savršenim da sam išla analizirati gdje su mikrofoni, gdje monitori, gdje... pa nema mix-pulta?!! Muzičari imaju stalke za note, a rasvjete nemaju, u mraku kreću na sekundu svi u isto vrijeme ... više mi ples nije bio u prvom planu već analiza glazbenika.
Nakon kratkog vremena shvatim da sam u pravu - nema mix-pulta, nema svjetla na stalcima (jer im ne trebaju), čujem flautu koje nema, čujem i poneke udaraljke kojih isto tako nema, violista... pa k vragu, ja nisam gudačke struke, no znam da ako idu brze dionice ne može pokret gudalom trajati... ciguli-miguli je prestrašno odradio svoju glumu i to mu zamjeram.... i odjednom postajem ljuta, bijesna, razočarana i prevarena. Glazba ide na playback. Nemogu vjerovat.
Nakon pola sata slijedila je pauza, razmišljala sam da li otići, ili ipak još pokušat pronaći nešto dobro u tome što vrijedi 200 kunića.
Pod pauzom naletim na ženu iz ekipe navedene skupine koja se pokušala smjestiti za jedan stol i prodati koji DVD, no nekako to baš i nije išlo.
1. to se ne radi na pola nastupa, već prije početka i to na ulazu da svi vide i znaju što se nudi
2. nikakav program niti letak nije bio dostupan na početku ili prije nastupa
Došla sam do nje i pitala vrlo jednostavno pitanje (na mom savršenom engleskom
) zašto glazbenici ne sviraju u živo, na što mi je odgovorila.."Zato što ima previše instrumenata u glazbi na koju plesači plešu i nisu u mogućnosti uzeti sve glazbenike iz Argentine na turneju..."
Mislim, W.T.F? Pa zakaj su uopće onda glazbenici dolazili? Da budu kulisa u mraku? Pa ne kužim? Jel štede ili kaj?
I sad si ja mislim... znam kako funkcioniraju profesionalci (a ovi su predstavljeni kao takvi), znam kako rade moji poznati koji se bave glazbom i ne shvaćam kakvi su ovo profesionalci koji uzimaju tolike novce... sviranjem na "keks" (playback).
Nesmijem zaboravit pjevača, čovjeka snažnog i zanimljivog glasa koji je, osim što je pjevao u živo, unosio sebe cijeloga u svaku pojedinu pjesmu. Još jedan propust po mom sudu je i to što nije bilo štampanog materijala koji bi publici približio njihov nastup barem kratkim opisom tema pjesama.
Četiri plesačka para izmjenjivala su se na podiju plesnim koracima karakterističnim za argentinski tango, tako da nebi previše o njihovim koregorafijama. Nije to ipak moj fah, pa nebi davala kritike. Trudili su se definitivno, sve je otplesano bez nekih večih zamjerki.
Razveselili su me krajem, kada su izvlačili iz publike pojedince i pozivali ih ples, a naši su se ljudi jako dobro snašli i uklopili, neki čak pokazali i zavidno znanje argentinskih plesnih koraka.
Bila je to kombinacija; red "muzike", red plesa, red pjesme i tako se shema ponavljala. Moglo je i bolje biti povezano no... nećemo pretjerivati.
Eto, tako se moj posjet Lisinskom sveo na analiziranje glazbenog dijela, koji to uopće nije bio, a ono, radi čega sam zapravo došla - ples, pao je u neki 3. plan.
Post je objavljen 13.04.2007. u 01:47 sati.