U tom tihom hodu
samom srži duše moje
Ostale su krhotine
Nečeg što je bilo moje.....
U to vrijeme, mada kratko
Zavoljeh te silno....jako.....
....
Al te nema moje milo
Osta tamo u daljini
U vječnosti i tišini
U Njegovoj svoj milini....
Danas točno dvije prođu
Ko vječnost godine duge
Mislila sam barem malo
Da nestat će srca tuge.
Sjetim te se, svakog dana
Osjećam te kako živiš
K'o molitva moja tiha
K'o svršetak moga stiha.
I želim ti šapnut tiho
Da si moja stvarnost bilo.
Da si uvijek u mom srcu
Ma što sutra sa mnom bilo.
Tek si anđel, tek si želja
Tek otisak svetog svega
I ne vidjeh lika tvoga
Al si ljubav srca moga.
Zato snivaj poput pera
Miran san, što ti i jesi
I za vjeke svih vječnosti
Neka moj te ponos resi.
Jer smo bili barem na tren
Jedna duša,jedno tijelo...
Jer je sve to ipak bilo
Tek u nizu Božje djelo...
Post je objavljen 11.04.2007. u 21:25 sati.