- Doktore, zar ne bih trebao na kakvu psihoterapiju? – pitam već po ne znam koji put. Zapravo, svaki put.
- Ne, ne. To bi bilo kontraindicirano. Možda jednom. Nikako još sad. Kažem vam, kod vas je to biološki.
„Surađuj, surađuj“, mantram, i tako to opet završi. Osim toga, drogiran, puno lakše se pomirim s autoritetom. Čitav život odbijao sam biti vojnikom, dosljedno sam čak propustio i ratovati kad je bila jedna od rijetkih prilika jer je rat došao k meni pa nisam trebao ići u jedan, jedina vojska koju bih služio bila je nebeska vojska, a vidi me sad: na najboljem putu da postanem vojnik Zlog Imperija. Poslušno kimam.
Ali vraga. Nema te supstance koju može izmisliti farmaceutska industrija a koja bi u nekoliko tjedana, ili mjeseci, slomila baš svaki otpor starog fakina. Kao iskusni gerilac u borbi protiv civilizacije laži i njezinih tekovina imam rezervni plan. Tuci ih njihovim oružjem! Second opinion. Odlučim ići kod privatnog psihijatra. Da vidimo mi što je biološki...
Post je objavljen 11.04.2007. u 01:46 sati.