Rastali su se sam o na par dana. Barem su tako mislili. Oboje krenuli svojim putovima.
Zagrlili su se, nasmijali i po posljednji put poljubili. Oboje su htjeli ostati, ali. . . Sudbina je htjela drugo! Sjeli su svako u svoj auto, zadnji put se pogledali i krenuli svako na svoju stranu.
Na papiriće su napisali svoje nove adrese i brojeve telefona. Oboje su stigli na svoja odredišta. Istovremeno a da nisu ni znali izašli su iz auta.
Stali i duboko udahnuli. Čuli su se svaki dan. Veza je bila lijepa iako na daljinu. Iznenada sve je puklo.
Prolazio je gradom i bez ijedne nade vido je NJU! Srce mu je ubrzano lupalo. Krenuo je prema njoj ali stao je. . . Nije bila sama! Obećala je da mu se neće približiti, ali on je stajao pored nje. Čovjek koji se bori oda ju osvoji. Stvara mu je probleme i uvlačio joj se u kožu.
Taj trenutak uništio je sve. Pukla je veza na sitne komadiće. Sitne komadiće kao kada se staklo rasprši u milijun komadića.
Izgovorio je riječi koje nije smio ali nije ni htio. Nije htio objašnjenje da je sve slučajnost. Slušao je ponos. Taj vražji ponos koji je ovaj put pogriješio. Mrzio ju je i volio istovremeno, a ona nije bila kriva što je rođena za inat. Nije to znala već su drugi znali.
Nešto tako prekrasno puklo je. Za inat je radila ono što nije smjela. Bila je povrijeđena. Voljela je ali i patila je. Godine su prolazile i prolazile. Znao je da griješi i da mora pokušati. Nije si htio oprostiti i htio je boriti se kao nikad do sada. Previše ju je voli. Razdvojio ju je od čovjeka kojeg je mrzio ali ona ga je voljela. Ona to nije znala. Mislio je samo na sebe. Pretvarao se u nešto što nitko nije shvaćao. Ona je razmišljala i obećala si ako će imati prilike da popravi sve učinit će to. Mislila je da je ona kriva što je nesretan. Jednom su se slučajno sreli, barem je tako mislila. Htjela mu je popraviti bol, iako je znala da neće biti sretan. Ne kao sa osobom koja joj je zabranjena. Pitala se što je to uopće sreća? Tko zna?
Uvjeravao ju je da ih to ljubav veže. . . Nije htio opet prepustiti drugom i izgubiti njemu nešto jako vrijedno. Bio je opsjednut njome. Samo je nju vidio. Bio je spreman ubiti zbog nje. Poljubio ju je, ali ona nije osjetila onu strast kao prije. Misli su joj lutale. . . Ali ne prema njemu! Molio ju je za oprost, kleo se na vječnu ljubav, ali ona je samo šutjela. Smiješak na njenom licu bio je pun tuge. Crte lica su bile drugačije. Svaki tren je mogla zaplakati ali nije. Ona je u srcu nosila drugog. Njegovu najveću noćnu moru. Bio je lud od ljubomore. Mislila je da je sretan i bilo joj je drago. Nije marila za svoju tugu koja je svakim danom bila sve veća. Postao je okrutan. Ljubav je prerasla u nešto odvratno! Čuo je auto kako se zaustavlja kod kuće. Vidio je svoju najveću moru, njenu jedinu ljubav. Nije htio ostati bez nje. A ona ona je samo sjedila u kutu pored kamina. Puna modrica. Nijedan od njih nije znao kako će završiti. Uzviknula je al uzalud. Iz kuće čula su se dva hica iz pištolja. Kasno je ušao u kuću. A njih dvoje ležali su mrtvi na podu. Ljubomora je svladala ljubav i dobrotu
Post je objavljen 10.04.2007. u 18:05 sati.