Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zagvozdjani

Marketing



KULTURA I LJUDI

Sjećanje gospodina Zvonimira Mitra na pjesnika dr.Dragana Mucića
Prije godinu i pol, dobio sam jedan mail iz Švicarske, gospodin koji mi je mail pisao zove se: Zvonimir (Mundi) Mitar Hrvat iz Slavonije i pita me; a gdje je moj Mundi, Mundi-mitar predio je imena mog rođenog mjesta Mundimitar, začudan o svom prezimenu, pita me ako njegovo prezime ima kakve veze sa Mundimitrom i odakle njemu Mitar, od tada smo ja i gospodin Zvonimir ostali u dobroj vezi i ponekad se dopisujemo. Gospodin Zvonimir surađuje sa portalom www.croatia.ch Obavjestio sam ga za tekst „Korjeni i Prijateljstvo“ da ga pročita, poslije mi je pisao slijedeća dva maila.

Naslovnica knjige

Dragi Gabriele, pročitao sam sve ovo i iznenadilo me kad sam pročitao o Zagvozdu. Ako na toj stranici Zagvozda, tu gdje je objavljen Tvoj prilog KORIJENI I PRIJATELJSTVO ideš na niže, prema dolje, naići ćeš na članak o Mati Maksimu Mlikoti, kojeg poznajem iz Švicarske, ako ideš još dalje na dolje. Tamo ćeš naći članak Poznati Zagvožđani - o Draganu Muciću! Tamo je i njegova slika iz mladih dana kada je bio moj razrednik. *Dragan Mucić je bio moj razrednik* u osmogodišnjoj školi u Osijeku. On mi je u 5. razredu predavao pjevanje (kad sam imao 11. godina) i vodio školski pjevački zbor, a u 8. razredu (kad sam imao 15 godina) predavao je hrvatski jezik. Bio je pjesnik, ali i bio mi je jako drag - Dragan Mucić, podrijetlom iz Zagvozda.Kad sam već imao skoro 40 godina živio u Švicarskoj, uvijek kada bi Mucić sreo moju mamu u Osijeku, pitao ju je za mene, kako sam, kako moja obitelj, što radim i slično.Govorio bi joj neka meni piše što on radi, na kojoj je školi, u kazalištu, kakve je knjige napisao i slično. *Profesori i nastavnici na nekoj školi predaju razne predmete u svim razredima škole, ali samo JEDAN RAZRED je "njihov" i oni se brinu o tom razredu, pa se kaže da je to RAZREDNIK toga razreda.

Evo nešto malo o njemu:

DRAGAN MUCIĆ rođen je 5. ožujka 1932. u Zagvozdu, umro je 23. veljače 1992. godine u Osijeku, gdje je živio od djetinjstva. Studirao je u Zagrebu, Novom Sadu i Beogradu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirao je temom iz teatrologije. Objavljivao je stihove i kazališne rasprave u više časopisa. Primljen je u DHK 1968. godine. Važnije knjige: Likovi, scena, kreacije (Osijek, 1969.), Matica hrvatska Osijek 1960.-1970. (Osijek, 1971.), Krleža i Osijek (Osijek, 1979.), te zbirke pjesama Melodije srca (Osijek, 1952.), Čovjek, ptice i zvijezde (Osijek, 1964.). Uvršten je u ediciju Slavonica (Slavonska književnost u 100 knjiga, Vinkovci, 1994.) Imam njegovu knjigu o Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku. Ovog vikenda ću Ti kopirati naslovnu stranicu te knjige, a ne znam ovog momenta je li se u knjizi nalazi i neka druga njegova slika, pa ako je ima, poslat ću Ti i nju. Sigurno će Tvoji prijatelji u Zagvozdu biti iznenađeni ako im prilikom slijedeće posjete pričas kako pozitivno neko misli u Švicarskoj o njihovom Draganu Muciću ili ako im to napišeš i pošalješ sliku knjige koju je on napisao. Evo, jutro će; idem spavati! Srdačni pozdrav Zvonimir.

Druga stranica Mucićeve knjige iz 1967.godine

Dragi Gabriele,
u velikom sam stresu, pa ne mogu sada ići tražiti od kuda sam kopirao ovo što Ti sada šaljem u prilogu Pjesme Dragana Mucića, rođenog u Zagvozdu, moga razrednika u školi u Osijeku. Možda je to baš sa web-stranice Zagvozda ili Imotskog?! Šaljem Ti i naslovnu stranicu Knjige koju je Dragan Mucić napisao o Hrvatskom kazalištu u Osijeku. Nažalost u knjizi nema ništa o autoru i nema njegove fotografije, a knjiga je u relativno lošem stanju, pa ako bih išao kopirati tekst, mogla bi se i raspasti. Izdavač je Narodno kazalište u Osijeku, a knjiga je izdana 1967. godine u 300 primjeraka.1)
1) Primjetiš li; iako na zgradi piše HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE, te nesretne 1967. godine je kao izdavač knjige napisano Narodno kazalište u Osijeku. Riječ HRVATSKO tada su zabranili upotrebljavati i, ako se dobro sjećam, ta riječ je bila odstranjena s fasade kazališta, ali se trag slova jasno vidio. Srećom je netko uspio sakriti i sačuvati ta slova, pa su ih kasnije, u boljim vremenima, ponovo montirali na fasadu kazališta. Srdačni pozdrav Zvonimir.

Laki simbolist
Osječki poetski iskaz nadopisuje i Dragan Mucić (1932-1992), pjesnik, čije se odčitavanje književnoga i teatrologijskoga rada osvjetljuje kroz komentatorsko-istraživačko pismo usmjereno na događanja uz osječku kazališnu scenu ili unutar nje. Kao lirik (Melodije srca, 1952, Čovjek, ptice i zvijezde, 1964), Mucić je neosporiv intimist, koji je zarobljavanje prostorom odradio u pjesmama krhkim uzdizanjem osjećajnosti prema čitljivim simbolima (Marijana R.). Mjesta koja bilježe njegove pjesme neposredno su transponirani obrisi te intime, pa je slikanje grada, ravnice i seoskih krajolika uvijek funkcionalizirano u prva osnovna osjećajna i retorično jednostavna misaona samopropitivanja.

U tišini polja žive moji snovi
i u svakom klasu živi dio mene.
O, mene su puni nad ravnicom jablanovi,
i o meni šapću sve breze zelene.
(Slavoniji, 1964)


Napisao:Gabriele Romagnoli


Post je objavljen 10.04.2007. u 14:32 sati.