Marketing
Dosta ...
Pospremila sam noćas Nepozvanog stanara mojih misli u ladicu. Samo slijepac ne bi vidio moje treperenje, samo slijepac ili onaj koji ne želi vidjeti.
Pospremila sam ga u kutiju, umotanog u svileni papir, poput neke dragocjenosti ... Spremila sam ga dovoljno duboko da oku bude nevidljiv, jer ako oku bude nevidljiv, možda će srce manje treperiti.
Spremam ja njega već dugo, spremam i opet otvaram ... ovoga puta spremila sam ga zauvijek, uskoro će godina dana kako je ušetao u moje misli. Godina suza, tuge, nevjerice, godina svih sranja u mom životu i godina treptanja srca za njim ...
Kažu: Kad Bog zatvori jedna vrata, drugdje otvori prozor! - zar je moguće da je meni otvorio krivi prozor?!
Ponekad se ponašam kao da mi je 16 godina, kao da je cijeli život predamnom, a ne kao da sam ga pola već odvalila. Hej, ženo, probudi se, patiš za nekim tko te više niti ne zamjećuje, plačeš za onim tko te ne zaslužuje, nadaš se onome koji ne čini ništa da bude tvoj ... samo povremeno ukrade koji trenutak da ispuni dušu do ponovnog susreta ...
Hej, ženo, pitam te: Do kada? Zašto si to radiš?
Tri mušketira moje tuge, Nepozvani stanar mojih misli i on, gospodin bivši - svi su tu i muče me. Svaki od njih čini nešto, a ne čine ništa ... Svaki od njih povrjeđuje na svoj način ... a ja im to dopuštam da čine 
Dosta je bajki, dosta je snova, dosta je gluposti i sranja. Zatvorit ću sve prozore, zaključat ću sva vrata ... A onaj koji je dovoljno odvažan da uđe, naći će načina ...
Ako mi je suđeno, uči će!
Post je objavljen 13.04.2007. u 09:05 sati.