Marketing
Evo me natrag...
Dragi moji, evo me napokon ovdje. Oprostite mi što sam vas zanemarila, u borbi sa svakodnevnicom jednostavno nisam imala vremena doći niti ovdje, a niti do vaših blogova. Iskreno mogu reći da ste mi nedostajali i da ću se truditi da se ovako velike pauze više ne ponavljaju.
Mnogo se toga događalo dok me nije bilo, i postovi su se pisali u mojoj glavi, ali kako su se pisali, tako su se i brisali u nedostatku vremena da smireno sjednem i zapišem. Ustvari, većina radnje se i događala samo u mojoj glavi, u lebdenju između umora, depresije, nezadovoljstva, ljutnje i bijesa. Previše posla, a nimalo vremena za sebe. Moje vječno premišljanje - dati otkaz ili ne. Frustracije zbog šestodnevnog radnog tjedna, dvanaestsatnog radnog dana. Umorna sam.... neispavana... i čangrizava... Ovca Bahata (moja šefica za one koji ne znaju) je totalno izgubila kompas po pitanju koliko posla jedna osoba može napraviti. Točnije, koliko ja posla mogu napraviti. Valjda računa da bi ja sve to mogla raditi puno brže kad bi htjela, ali ja toliko volim svoj ured da ne želim ići kući. Hm, živo kapitalizam, kvragu i ljudi...
Da vas dalje ne zamaram, evo, danas sam došla malo ranije kući nego u zadnje vrijeme, sutra imam slobodan dan, pa ću se naspavati. A kad se naspavam, i raspoloženje će biti bolje.
Ok, sad žurim da vas posjetim...
Voli vas Zvonjava...
Post je objavljen 05.04.2007. u 19:02 sati.