Tražila sam te u monotonim svakidašnjicama i neprobudjenim jutrima
naših prvih razgovora.
Gubim smisao svih nedovršenih riječi koje
su nestajale u krugovima tišine i koracima što su
ostajali iza nas...
Sada tražim samo osmijeh u svijetu bez emocija
i nekoga da mi reče da nisam sama.
Odlaziti ću u licima ozbiljnih ljudi i gubiti se u
hrpama nepismenih postupaka.
A oduvijek sam htjela samo biti sretna...
Nikada ne želimo raspršiti ostatke prividnih iluzija,
bolje je tonuti u lažnim nadama...nego ostati sam
Crtala sam tišinu na tvojim usnama,riječi su mogle
nestajati u svim tvojim odlascima,
željela sam sačuvati samo osmijeh...
da me još ponekad sjeti:
Često si mirisao si na čežnje i pjevušio stihove Vatre...
Nekada si me zvao malena i volio moje poljubce,a ja
sam se često smijala
Nekada smo bili sretni...
A sada se tuga ujutro uvlači u moj krevet
da me ujutro umjesto tebe probudi...
Post je objavljen 04.04.2007. u 19:35 sati.