opet ja...sa sjećanjem na Vedrana i na njegovu dobrinu i vedrinu kojom je zračio...predivan čovjek...jučer,na sprovodu,njegov bratić Aco je nosio njegovu sliku ispred lijesa...na slici je Vedran na motoru i sav happy i stvarno se vidi da je živio za motore...a na lijesu njegova kaciga...kao očevidac...stajala na lijesu kao da je kriva...kao da je spremna na svoju kaznu,ali zapravo ne kuži da je sretnica...jer će bit s Vedranom zauvijek...i kad sam bacala ružu na njegov lijes...na svu sreću,suzdržala sam se...došlo mi je da se i ja ubijem...tek bi tad bila sigurna da će Vedran,taj prekrasni anđeo zauvijek ostati...barem blizu...ali ja sam sigurna da nas on čuva sa neba i da pazi na nas....kad bi se vrijeme moglo vratiti...bila bi najsretnija osoba u životu,a sad sam samo još jedna osoba kojoj treba psihijatar...kad bi barem završila i ja u crnoj kronici...i dalje me svi pitaju šta mi je...a ja nemam odgovora na to pitanje...šta ću im reći???da sam ga ja ubila...da se tako osjećam...da bi sve dala da je opet tu...svejedno mi nitko ne bi vjerovao...vjerovatno svi misle da se samo preseravam...ali neznam šta da kažem za takve ljude...ako tako misle...ali svatko ima pravo na svoje mišljenje...ali ja mislim da ja nisam monstrum...imam i ja srce i dušu...divim se svom frendu...njemu su dvije vrlo drage osobe završile na nebu...tena-trebala mu je biti cura i njegov best frend koji mu je bio kao brat...stvarno mu se divim...na neki način...on mi je jedina utjeha...znam da je svima teško...mojim frendovima...to je razlog zašto im neželim niš reć...neželim ih zaokupljat sa svojim ghlupostima...svejedno sam glupa i jadna...mrzim se!!!!!ali zato svi volimo Vedrana Česnika,tog anđela koji će nam biti u srcima zauvijek...i svi će ga paziti i čuvati...u svojim srcima i dušama koje će mu biti predane zauvijek...
Post je objavljen 04.04.2007. u 14:47 sati.