Marketing
OLOVNO TEŠKE MISLI
Mojim rukama tišina Te grli,
u tamnici pitanja zarobljenog,
u istinu okovanog,
neizrecivo samog.
Sve sjene surove koje misli Ti lome,
na pola dijele
Tebe rastapajući,
noćas su vjetar koji miluje Ti lice
pod mojim prstima ukroćene.
I neću pričati o ljubavi;
Ti znaš i kada riječi tonu
utopljene u beskraju
sivila nad krovovima:
samoća je teška kao sjećanje
na zametene tragove srca.
Ne,
neću govoriti o ljubavi
kad tako olovno odzvanjaju
riječi bačene u lice:
samoća je tužna kao rastanci,
na raskrižju prošlosti
zaboravljena sreća.
Zaplovi mojim mislima
večeras,
smijući se svim bolima uprkos
sam, meni tako sličan;
i nemojmo sanjati o ljubavi
jer za ljubav živjeti se treba.
"U davno doba neko živio je mladić jedan koji je imao dušu koja je
razumjela drveće i životinje, koja je smirivala vjetrove nad šumom
i bjesove čopora zvjeradi; on je imao dušu koja je bila moja – ona
je bila vaša – i svih onih koji su je imali – pa su je zaboravili.
Crna mu se kosa razastire kao strast, a grudi škripe kod svakog
pomicanja. Brekte mu žile - i mišice se nadižu kao živo, sječeno
gvožđe.
U njemu živi brdo i vjetar iza njega, šum nabujale Pločnice i jauk
gladnih vukova kad snjegovi viju sa sjevernih proplanaka."
Đ.S.
Post je objavljen 03.04.2007. u 00:02 sati.