Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/boric

Marketing

Sifra:"NELJUDI"-"NELJUDI SU UBIJALI BOLESNE I NEMOCNE ZENE"

Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi.
Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida.


Krajem avgusta 1992.godine,mislim da je bio 27.ili 28.,u okolici Bratunca,uz Drinu,moje selo je bilo
opkoljeno tenkovima srpske vojske,a zatim je u rano jutro u selo usla i JNA pjesadija.Nosili su maskirne uniforme,a na glavi carape.U napadu na selo je uhvacen moj otac Rasim i bratic Sacir i njima su zaprijetili da ce ih zaklati,ako svi mi ne izadjemo iz naseg sklonista.Sve su nas okupili na jedno mjesto u selu.Bilo nas je oko 15.Zadrzali su nas oko pola sata.U medjuvremenu su palili i pljackali kuce.Sve mjestane su istjerali iz kuca.Moja stara nena se onesvijestila.Cijelo vrijeme moj otac je stajao,a ruke su mu bile vezane zicom.Nas 15 zena su poveli prema centru grada.Meni su naredíli da idem prva u koloni.Kad smo dosli do moje kuce,pretrazili su je,navodno trazeci skriveno oruzje.Zatim su nasu kucu zapalili.Potom su nas doveli do sume.Uz ivicu sume nalazila se stala za stoku.Izmedju stale i sume bio je put.
"ODVEO ME U OBLIZNJU SUMU"
Kada su nas doveli do stale,naredili su nam da stanemo.Prisao nam je visok vojnik,plave kratke kose.Imao je vojnu kapu na glavi.Imao je brkove.Bio je star oko 23 godine.Odveo je iza stale moju amidzicnu H.G.,staru oko 19 godina.Kad je odveo nju,vratio se kod nas...Sve se to desavalo pred svima,pred mojom porodicom i komsijama.Moju rodicu dao je svom drugu.Mene je pozivao da podjem
sa njim,ali sam se pravila da ne cujem.Nakon nekoliko njegovih poziva i moje sutnje grubo mi je prisao,uhvatio za kosu i povukao za sobom.Sve su to gledali moji rodjaci,otac,nena i komsije.ODVEO ME JE U OBLIZNJU SUMU.U sumi je bilo nekoliko Srbocetnika.Jedan od njih bio mi je poznat.Sjetila sam se ko je.Bio je to SLOBODAN LAZIC iz okoline Bratunca.Na glavi je imao bijelu krvavu majicu...
Kada su me odveli u sumu,naredili su mi da se svucem.Nisam htjela,odbila sam i pocela bjezati iz sume,ali su mi zaprijetili nozem.Kada sam pocela vikati i vristati,jedan od Srba stavio mi je noz pod grlo,porezavsi me njime.Osjetila sam na vratu posjekotinu i krv.Onda je prisao onaj visoki plavi brko i raskopcao mi bluzu.Drugi mi je svukao suknju,dok mi je noz bio na vratu.Nisam smjela ni pisnuti..Tada
su me silovala njih trojica.Osim Lazica,drugima nisam znala imena,ali pretpostavljam da su iz susjednog sela u okolini Bratunca.Sve se desilo ujutro,oko 7:30 sati.Blizu mene je bila moja amidzicna Zejneba,koju su takodjer silovali.Cijelo vrijeme su mi prijetili nozem.
Prilikom silovanja psovali su mi balinsku majku,pucali iznad mene,psovali Aliju Izetbegovica,GOVORECI DA CEMO SE UBUDUCE MORATI UDAVATI ZA SRBE,JER NASIH MUSKARACA VISE NECE BITI...U medjuvremenu su mjestane otjerali na asfaltni put.Mene su kasnije dvojica doveli na mjesto gdje su bili ostali zarobljenici.Morala sam ici sa rukama podignutim uvis.Isli smo do asfaltnog puta oko 15 minuta.Prolazeci putem pored kuca,vidjela sam ubijenog komsiju Muju Sabica.Ruke su mu bile krvave,kao i celo.Ubijen je iz vatrenog oruzja.
Kada su me doveli na asfaltni put,nasla sam svoje roditelje.Poveli su nas prema centru mjesta.Meni su naredili da idem prva.Moj otac je bio iza kolone.Na raskrsnici smo naisli na kolonu zarobljenih muskaraca,Bosnjaka.Oko 20 Bosnjaka stajalo je na jednoj,a cetnici na drugoj strani,njih oko 40.Bili
su to"BELI ORLOVI".Sa njima su bile i dvije djevojke u maskirnim uniformama.Jedna od njih zvala se BELA JOVANOVIC.Tu su doveli mog oca i ostavili sa ostalim Bosnjacima.Nas su poveli dalje od sela.Okupili su cijelo selo,zene,djecu i muskarce.Naredili su nam da sjednemo na cestu,izvadimo dokumenta,kao i novac i zlato.Onda su dosli i sve pokupili,pretresajuci nas,misleci da smo nesto sakrili.
Kod dvoje starijih,jedne zene i muskarca,nasli su njemacke marke,oduzeli ih pa im ispalili metke u potiljak.Ostalima su naredili da povade sto im je jos ostalo,prijeteci da ce se i njima desiti isto sto i ovima,ako ih ne poslusaju.Ljudi su zatim povadili jos prstenova,zlatnih lancica i stranog novca.
Srbocetnici su sve pokupili,a onda su uhvatili neke ljude za kosu i vukli u rijeku Drinu,odakle se vise nisu vracali.Odvukli su cetvoricu ljudi od kojih je jedan bio nepokretan.Njega i mog rodjaka iz pistolja je ubila BELA JOVANOVIC,UCITELJICA.Mi smo za to vrijeme sjedili na cesti i sve to gledali,ne vjerujuci da nam se to dogadja.
"NELJUDI SU UBIJALI I BOLESNE,NEMOCNE ZENE"
Mene,moju rodicu i jos cetiri djevojke odvezli su i zatocili u jednu skolsku ucionicu u obliznjem selu.Bile smo zatvorene u skoli vise od dva mjeseca.Cuvala su nas dva strazara.Hranu,veoma losu,unosili su nam dva puta dnevno.
Njih dvojica,od kojih se jedan zvao ZARA SIMIC,a drugi STOLE,sa jos pet-sest cetnika,svakodnevno su nas izvodili jednu po jednu i grubo silovali.Nisu nam davali vodu da se okupamo ili operemo.Svi do
jednog su nam govorili da smo prljave Turkinje,Alijine kurve,a govorili su nam da smo bolje kad im mirisemo na znoj i prljavstinu.
Jedna od nas,Hata Tinjic,naglo se razboljela,dobila visoku temperaturu,buncala je.Trazile smo pomoc,
kucale strazarima...Dosli su tek nakon dva-tri sata i iznijeli je.Ocekivale smo doktora,ili makar da cujemo auto ali nista nije bilo...Nakon 10-15 minuta culi smo dva pucnja...Vani je padala kisa i puhao je jak vjetar.Tu noc nikada necu zaboraviti.Sve su te noci bile teske,u njima smo ponizavane,ali ta noc je najteza.U NJOJ SAM VIDJELA DA NELJUDI MOGU UBITI I BOLESNU,NEMOCNU ZENU.
Zahvaljujuci nasim rodjacima koji su bili u nasoj Armiji i koji su zarobili vise cetnika i vojnika JNA iz SR Jugoslavije,razmijenjene smo u novembru 1992.godine.Desilo se tako da su zarobljeni cetnici i vojnici JNA iz Srbije zamijenjeni za nas civile-zene.

Post je objavljen 02.04.2007. u 14:03 sati.