S obzirom na sve pizdarije kojima sam bila izložena u posljednje vrime mislim da sam još i dobro prošla. Sergej je luđak, totalni psihotični seksi luđak koji se nalipio na mene ko prilipak na kamen. Nakon što su me njegove životinje pokupile preplašenu u onoj pripizdini bila sam uvjerena da će sve nakon toga biti okej. Ponekad je lakše virovati nekom drugome nego samom sebi, ženski instinkt mi je govorio da malo oladim, smirim krilca i zaputim se doma, skuvam si paštašutu, sidnem na prozor jer balkona nemam i da će se situacija smiriti sama od sebe...ali ne, glupo žensko... Scena dočeka u njegovom apartmanu je bila prejebena. Stavio mi je prst na usta kao psssttttt... budi tiha i uživaj. Skinuo mi jaketu, otkopčao rabatinke, jednom rukom mi skidao majicu, drugom me dirao po preponama i lagano kružio dok srednjim prstom nije ušao u mene. Božanstveni doček, nema što. Spustio se na kolina i jubio me kao Ares svoju Afroditu, skriveno od očiju Bogova. Šapnuo mi je da me vodi tamo di nikad sigurno nisam bila i već nakon po ure privatnim avionom njegovog brata putovali smo prema Transilvaniji preko Karpata i Transilvanskih alpi, putevima ilegalaca i vampira drito u krvavi zamak Poenari na vrhu brda iznad rijeke Arges. Vlad Tepeš bi bio ponosan kad bi vidio moje širom otvorene oči kad sam skontala di sam jebate sletila. A ispod dvorca 1500 fucking stepenica, pa ti biži ako imaš volje. Na jednoj od njih ćeš sigurno tresnuti. Vampiri su legende, vampiri ne postoje, sve je to u tvojoj glavi, ne, ne, ne, ne postoje. Uostalom Sergej će ih sve ubiti. Da? Ručak nas je čekao na ogromnom drvenom stolu. Taman sam stavljala žlicu juhe u usta kad se moj najdraži popeo na stol, rukama sve pobacao i na koljenima dopuzao do mene, a ne nisam se napalila! Ko u filmovima, kažem Vam. Dahtao mi je na uho, lizao mi vrat, vodio jubav s mojom kosom, stiskao me do boli, nježno prstima prelazio preko kože, svakog živca, mirisao me kao zvijer svoj plijen, jebeno... Nije me dirao, samo osjećao, jebao preko zraka. Da nisam doživjela ne bi virovala... Ali može se to, može. I prejako je. Legla sam na pod, raširila ruke i noge i upijala svaku njegovu rič. Opaki lik. Stajao je kraj mene prekriženih nogu i na ruskom šaptao o Drakulama, Rumunjskim provincijama iza kojih cvjeta prostitucija, mučnim nabijanjima na kolac, ubojstvima, lakoći postojanja gledano kroz oči blijedih vampira, predugim žednim godinama i naivnim slatkicama kojima se hrane... Baš poput tebe jube, pomazio me po licu i pojubio nekako zaštitnički, ko da mi je time htio reći da će me za par sekundi ispiti do zadnje kapi krvi...
Post je objavljen 02.04.2007. u 12:53 sati.