Prije dvije godine umro je papa Ivan Pavao II. - izgovori je spiker na radiju. Sasvim slučajno ta rečenica u meni je probudila uspomene na njega, na njegov rođendan i našu ljubav.
Sjećam se, organizirali smo čuvanje klinca i s povećim društvom izašli proslaviti rođendan. Tjednima sam birala odjeću za taj dan jer tako dugo nismo izašli, a toliko sam se veselila. Skinula sam nešto kila, obukla sve novo i zabljesnu kao što to već dugo nisam. On je bio lijep kao i uvijek, njemu nije trebala šminka ni nova garderoba jer na njemu sve dobro izgleda.
Noć je brzo odmicala. Plesali smo, smijali se, zabavljali društvo i ljubili se. Više se niti ne sjećam kad smo se zadnji put tako proveli ...
Drugi dan umorni, neispavani, ali zadovoljni, imali smo obitelj na ručku. Smijali se, opušteno razgovarali opijeni prošlom noći. I ništa nam nije bilo teško, tu noć kao da smo se ponovo zaljubili.
Navečer toga dana, došla je vijest koju smo danima s nevjericom i nelagodom očekivali, umro je papa Ivan Pavao II.
Jučer je on slavio rođendan sa svojom novom ženom, sa svojom novom obitelji ...
Ne mogu, a da se ne pitam, kamo je nestala ona noć od prije dvije godine, kamo su nestali osmjesi i ljubav koju smo tada osjećali?
Tužna sam, opet sam tužna ...
Bože, što sam krivo učinila?
Daj mi da shvatim gdje sam pogriješila?!
Još me boli pogled na njega ...
Post je objavljen 02.04.2007. u 07:47 sati.