Kasno je, jel'da? A meni super, ni malo mi se ne spava, i mogla bih ovako do u jutro. Hiphoper ima neki nastup u Karlovcu, Roker gleda televiziju. Kuži on da sam se navukla na ovo bloganje, smije se, makar i nije baš naviknut kad sam doma da je tišina. Nastojim ja i njega uključiti u ovo moje piskaranje, pa svako malo pitam jel' tvrdo ili meko ć, nikad neću naučiti. A kako i bi,otac Vlaj, mati Pelješka, ja rođena u Zagrebu, učila hrvatskosrpski, pa onda hrvatski ili srpski. Koja mišanca. I još mi slon prdnuo u uho, pa ne mogu ni po sluhu. Ma glavno da je moj Roker uključen u sve ovo.
Kad sam počela pratiti blog čitala sam samo jedan. Tu i tamo, jer mi je ta blogerica bila simpa, a i radi toga što nam muževi imaju isto zanimanje. Niti sam puno razmišljala, niti sam kužila neke stvari. Gledala sam na bloganje kao na klasičan dnevnik. Onda sam počela pisati i sve više čitati i druge blogere. Stvari su se razjasnile u mojoj glavi, ali i dalje ću ostati kod toga da je ovo samo moj dnevnik.Bez opterečenja, za sebe, za dušu, za trenutni gušt, jer nikad ne znam kad će onaj moj horoskopski blizanac reć da je dosta. Nekih blogera, sa izrazitim smislom za pisanje trenutno nema, i strašno mi je žao,uživala sam. Druge drage redovno čitam i svaki dan svratim na njihov blog. Ne komentiram stalno, ali stalno čitam.
Ima i negativnih posljedica ovo moje bloganje. Još nisam napravila generalku u kući, ono pranje prozora, zavjesa, ormari, knjige na policama, kuhinjski elementi iznutra. Stignem još, nemam veliki stan. Baš me zanima kako ću uskladiti ovu ovisnost i generalku.
Zadnje vrijeme čitam po postovima o krizi godina u 30-ima, u 40-ima. I mislim ja, pametna Fata(zašto Fata sam objasnila u jednom svom početnom postu), kakva kriza žene, u tim godinama. Pa i 50- te su lijepe, i nema krize.Sve ovisi koje ciljeve si sam sebi zadao, u čemu nalaziš sreću, iz kojeg kuta gledaš na stvar. Baviti se sobom, raditi na sebi, mijenjati sebe,stvara zadovoljstvo, a to onda dotiće i druge, pa je sreća veća. Samo se ne pustiti,što bi rekao jedan ministar, cijeloživotno učenje.
Di sam ja zaglibila u ovaj kasni sat. A bračne dužnosti u 50-ima. Ma da nebi pisala.
Lavica je prehlađena, pa je bakica obečala svratiti ujutro.
Valja se dignut u 8, a i još koji blog prelistat.
slušam:
jutarnja se svjetlost provlači kroz tihi grad
ulicama praznim opet prolazim sam
duboko u meni budi se već poznat glas
gdje su dragi ljudi koje volim i znam
tišinu jutra prekida po neki zvuk
tramvaj sa remize počinje prvi krug
golubovi grada dižu se na prvi let
u meni je nada da dan promjenit će sve
grad je čudno mjesto gdje čovjek živi često sam
pokraj znanih lica samoću osjećam
jutarnja se svjetlost provlači kroz tihi grad
zove me da krenem u novi dan
Post je objavljen 31.03.2007. u 00:24 sati.