Ja vidjeh sunce gdje se s mora diže
pod bujnom grivom od zlaćenih zraka,
a u licu mu takva sjajnost zraka
kao da plamen iz pučine liže.
Vidjeh kad grane rosom se ogrnu,
ružu kad cvatuć takvom bojom sine
te svak bi rekao, motrec iz daljine:
to vatra gori na zelenom trnu.
Proljeće vidjeh, zemlju obnovljenu,
i mlade travke kad se blago pruže
i kad bujaju mlađanim životom.
I vidjeh jednu božanstvenu ženu
pod ranim suncem kako bere ruže
i sve na svijetu zastire ljepotom.
Matteo Maria Bioardo
Post je objavljen 02.04.2007. u 00:01 sati.