Osjećam se važnom, moćnom, snažnom.
Ovo zvuči k'o početak neke pjesme. Al' valjda se tako i pjesnik osjeća kad ga muza krene. Ili farmer kad ide pomusti krave.
Dobila sam pismo. Nije bilo u koverti ni namirisano. Na bijelom papiru, pisano na brzinu. Sigurno ga je strast obuzela kad je pisao na prvom komadu papira koji je pronašao. Na poleđini tog papira pobrojen je uredski materijal i broj komada fascikala, registratora i klamerica. Pismo je bez potpisa. Imam tajnog obožavatelja. A ako nije obožavatelj, tajni sigurno je.
Dok sam se lijenim jutarnjim korakom polako približavala svom blještavo čistom limenom ljubimcu, a sunce prosipalo svoje prve zrake po mom voljenom gradu, pogled mi privuče presavinuti bijeli komad papira zataknut za brisače crvenog ljepotana. Krenula me muza.
Nestrpljivim pokretima. uzmem pismo. Čitam u dahu. Jedino što mi uz ovo štivo nedostaje glazba u pozadini. Recimo, pjesma "Zagreb i ja se volimo tajno".