Marketing
I lie inside myself for hours....
Opisivala sam i cvijeće i nepravdu i ljude
Što cijenit me nisu znali
Što okretali su mi leđa uvijek
Kad su mi bili potrebni.
Poslije toga uvijek bi bila tišina.
Praznina jednog nevažnog čovijeka.
No nikad nisam ime tvoje spominjala
Ni riječi ni misli ni djela
Ni vrijeme koje nas je pregazilo.
Obuzimala me ljutnja, umor i tuga
Jer najteže je kad shvatiš da mogao si imat svemir
A izabrao si pustinju bez kapi vode i pijesak
Što poput zvijezdanog praha te okružuje.
Sada sjedim u buci ovog svijeta
Žalim, no u isto vrijeme sam sretna.
Post je objavljen 27.03.2007. u 14:52 sati.