Ponekad je dovoljan jedan potez rukom da nestane sve, da izbrišem sve. Sve zaboravim ...
Danas me nema za nikoga! Dosta mi je neizrečenih obećanja, ispraznih poruka, romantike s krivim ljudima i uzaludnog čekanja. Danas kažem dosta!
Tako je lako uzeti mobitel i izbrisati imenik ... izbrisati sve i krenuti ispočetka. Još je lakše izbrisati mail, zaboraviti password i završiti zauvijek s nekim, nečim ...
Ljuta sam!
Zašto? Na koga?
Ne znam! Samo sam se umorila od ovog beskrajnog natezanja koje ne vodi nečemu .... umorna od čekanja ... umorna od ničega i ništa.
Mogla bi mu poslati mail i reći da sam zaljubljena i jednom zauvijek završiti tu agoniju.
Mogla bi mu napisati: Želim ti sreću, sjeti me se ponekad.... Ne želim više čekati. Ako propustiš trenutak, to je zauvijek propušten trenutak.
Mogla bi mu reći: Hvala, al više ... ne hvala! Nisam te tražila da biraš između mene i nje jer sam znala da će uvijek biti ona, a nikada ja...
Mogla bi! Al ...
Bilo bi to lako, prelako ....
Bože, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, hrabrosti da promijenim ono što mogu promijeniti i mudrosti da shvatim razliku među njima.
Post je objavljen 27.03.2007. u 10:25 sati.