Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bllankk

Marketing

Monolozi i dijalozi

Sjela sam na klupu i počela promatrati nebo.
Bila je to jos jedna u nizu hladnjikavih noći, ali bar su se zvijezde vidjele.
Nije ih bilo previše te noći, kao da se ni njima nije dalo obavljati posao po tako čmrljavom vremenu.

Ipak, one najrevnije su došle.
I puno toga su mi te noći ispričale.
Bila je to mala tiha ispovijed jednog sićušnog bića dolje u mravinjaku zvanom Zemlja, i beskrajnog univerzuma gdje Tišina počiva vječni san.

Htjela sam vikati, dozivati, biti sigurna da će me čuti netko gore. Bilo tko.
Htjela sam prekinuti tu vječnu tišinu zbog koje mi nebo ponekad zna tako ići na živce.
Kažite nešto. Bilo što.
Znam da sve znate. Sve je zapisano u vama, a vi tako mudro šutite, i nikome ništa ne odajete.
Svaki vaš odsjaj i svaki vaš ugasli plam jedna je duša manje. Vi o svemu odlučujete, a mi smo samo marionete koje plešu na vašu muziku.
Čija je cesta sada na redu, gdje ćete se rađati, a gdje umirati?


Toliko pitanja imao je za postaviti taj jedan mali, sićušni mrav onim velikim šefovima gore.

Nije se dogodilo ništa čime bi se pokazalo da me zaista netko gore čuo. Nije pao nikakav znak s neba.
(Možda previše gledam filmove...)

A onda sam po zadnji put uprla pogled u taj Beskraj.
Gasila se i zadnja zvijezda.
Ipak, u očima mi je napisala odgovor:

Hajde na spavanje.
I mi smo samo marionete nečeg višeg. Sve u ovom svijetu ima svoju hijerarhiju, a oni koji su na vrhu, zapravo su na dnu.
Laka ti noć.


A onda sam otišla, krećući se u ritmu kojeg je navila neka moja zvijezda negdje Gore.


Image Hosted by ImageShack.us






Post je objavljen 25.03.2007. u 13:35 sati.