Marketing
Rusevina
Umorna sam od svega. Umorna od svih tih prica. Svih sugestija. Svih pametovanja. Svog opterecenja. Sve teze to uspjevam podnositi. Svako misli da je najpametniji i da je u pravu, a ubiti nitko nema pojma ni o cemu se tocno radi. Svi na racun par puzlica slazu sliku, a samo mi znamo kako ta slika izgleda.
Ta slika se slomila kao i ogledalo koje se srusilo i rasulo se u tisuce komadica, koje se vise ne moze zaljepiti, kojeg vise nema. Eto, tako to izgleda. Boli me zbog toga. Boli me sto moram donositi tu tesku odluku. Boli me sto se i ja sama raspadam izunutra zbog drugih. Boli me sto vise nista ne mogu napraviti.
Znam da to nema nikakve veze samnom, ali me toliko izjeda izunutra, a jos kad mi se nadju pricati za nesto o cemu nemaju pojma zapece me jos vise. Vise nemam ni suza koliko ih prolijevam iz dana u dan i nemam si kako pomoci. Sole meni pamet, a nemaju zasto. Zasto me jos vise opterecuju necim zbog cega ionako dovoljno patim?
Kad bolje razmislim, kod mene je uvijek bilo tako. Uvijek su mi dodavali sol na ranu. Rusim se izunutra i to se vidi. Vise to sve ne mogu drzati samo u sebi, a oni koji za to znaju samo me jos vise tlace oko toga i kompliciraju jos vise vec dovoljno tesku situaciju. Od mene su to samo dvije osobe saznale, jedna me ne vidi, a i ja joj se ne zalim, pa mi nema sta reci, a druga je tu i trudi se svim snagama da zaboravim na sve bar na kratko.
Kad sam to slusala sve se cinilo puno lakse, a sad kad prolazim kroz to ne znam kako uopce uspjevam tako dobro glumiti da je samnom sve ok. Masku vise ne skidam uopce, ne zelim da me vide kako placem, ne zelim da me sazaljevaju, ne zelim da me pitaju ista. Bolje mi je ovako kad misle da sam ok, da je samnom sve super, da ne znaju da je od mene ostala samo rusevina, da danima placem i da samo razmisljam kako cu dalje. Bolje je ovako...
P.S. Ponovno su me razocarali. Ponovno gubim vjeru u ljude. Ponovno ista sranja i ista pitanja: “Si jako ljuta?“ ..eh,da bar jesam! Proslo bi me. Al, kad sam razocarana – ne..to boli, to uvijek ostavlja oziljak. Ljudi kad cuju za razocaranje samo odmahnu rukom kao da se nista nije dogodilo, a dogodilo se. Dogodilo se da vise ne vjerujem i ne mogu vjerovati tim ljudima kao prije. Ponekad se pitam dal cu ikad upoznati osobu koja me nece povrijediti, natjerati da zbog nje placem, koja mi nece okrenuti ledja, iako dobro znam odgovor – Necu.
***
Na kratko se moram i proveseliti zbog drugih. Danas mi dragi ima rodjendan. Kad se sjetim na njega sve mi se cini malo manje tesko. On mi je najveca podrska u svemu. Zelim biti sretna zbog njega. Zelim da i on bude i sretan, i zadovoljan, i da mu se sve zelje ostvare, da uspije u svemu sto si zacrta, da se ne brine previse zbog mene, da ne zali za nicim i da uvijek bude ponosan na sebe. Sretan rodjendan, sreco!
Post je objavljen 25.03.2007. u 13:26 sati.